ZADAR: Bdjenje za duhovna zvanja – Propovijed nadbiskupa Milana Zgrablića
Zadarska nadbiskupija

ZADAR: Bdjenje za duhovna zvanja – Propovijed nadbiskupa Milana Zgrablića

image_print

Bdjenje za duhovna zvanja održano je u katedrali sv. Stošije u Zadru u četvrtak, 8. svibnja. Propovijed zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića donosimo u cijelosti.

  1. Hodočašće nade i duhovna zvanja

Draga braćo i sestre,
dragi roditelji naših svećenika, redovnika i redovnica,
dragi hodočasnici nade,

večeras smo ovdje okupljeni na bdjenju, pod svodom ove drage, stoljetne katedrale sv. Stošije, s mislima, srcem i pogledom u nebo – s Bogom, ali s nogama čvrsto na tlu naše svakodnevice – bdijemo, molimo, osluškujemo poticaje Duha Svetoga i Boga molimo i zahvaljujemo Mu za duhovna zvanja.

Danas, s velikom radošću zahvaljujemo Bogu za izbor novog pape, 267. nasljednika sv. Petra, Roberta Francisa Prevosta, koji je uzeo ime Leon XIV., pastira kojeg je Duh Sveti izabrao da vodi Crkvu u ovim vremenima. Zahvalni smo Bogu za dar njegova izbora i molimo da ga osnaži darom Duha Svetoga, te da s mudrošću, ljubavlju i hrabrošću služi Crkvi i cijelom svijetu. Neka njegov pontifikat bude svjetionik nade i Kristova mira, kako je i sâm prije nekoliko trenutaka istaknuo u prvom govoru s balkona bazilike sv. Petra u Rimu, a njegova teška i odgovorna služba svjedočanstvo Kristove ljubavi svima nama.

U ovoj Jubilejskoj godini, koju živimo pod snažnim geslom „Hodočasnici nade“, Crkva nas poziva da otkrijemo tko smo i kamo idemo. A ovaj trenutak, večeras, govori o jednom od najvažnijih putova kojima Bog i dalje vodi svoj narod – putu duhovnih zvanja.

Duhovna zvanja su dar i poziv. Oni su odgovor na Božji zov, odgovor koji zahtijeva predanje i povjerenje. Na tom putu nismo sami; Crkva, zajednica vjernika, hoda s nama, podržava nas molitvom i potiče nas da ustrajemo. Neka ovo bdjenje bude i naš izraz zahvalnosti Bogu za svećenička i redovnička zvanja, ali i molitva da Gospodin nastavi pozivati mlada srca da ga slijede u služenju Njegovoj Crkvi.

Molimo večeras, braćo i sestre, s vjerom i nadom, da Duh Sveti nastavi djelovati u srcima onih koji se odazivaju Božjem pozivu. Molimo za novog Papu, za sve svećenike, redovnike i redovnice, za sve one koji hrabro koračaju putem duhovnog poziva. Neka njihova služba bude plodonosna, neka bude znak nade i svjetla u svijetu koji traži smisao i istinu.

Ujedinjeni u molitvi, nastavimo koračati kao „Hodočasnici nade“, vjerujući da nas Bog vodi i da je naš hod usmjeren prema njemu, našem izvoru i cilju.

  1. Sol i svjetlo: poziv na preobražaj svijeta

U evanđelju po Mateju koje smo večeras slušali, Isus nam govori: „Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlost svijeta…“ (Mt 5,13-16). Ove Isusove riječi su poruka i poziv upućen svakome tko vjeruje. Sol daje okus. Svjetlo daje smisao prostoru. A baš to je duhovno zvanje – biti netko tko donosi smisao – „dobar ukus životu“, biti netko tko, usprkos mraku, ne skriva svjetlo, nego ga nosi drugima.

Isus svojim učenicima govori da su sol i svjetlo jer ih poziva da svojom prisutnošću, riječima i djelima preobražavaju svijet. Sol štiti od kvarenja – i tako je kršćanin pozvan živjeti u svijetu, ne da se prilagodi tamnim silama, nego da svjedoči istinu, čuva dobro i budi žeđ za Bogom. Svjetlo postoji da omogući život i drugima pokazuje put. Danas, u vremenu površnosti, lažnih identiteta i moralne zbunjenosti, biti sol znači biti dosljedan, biti čestit, biti pravedan. Biti svjetlo znači biti onaj koji se ne skriva, nego svojim životom pokazuje smjer.

Simbolika svjetla vodi nas još dublje u spoznaji Boga i našega duhovnog poslanja. U samom početku Biblije, u Knjizi Postanka, čitamo da je prvo što je Bog stvorio – svjetlo. „Neka bude svjetlost! – i bi svjetlost“ (Post 1,3). Prije Sunca, prije zvijezda, prije vremena – Bog stvara svjetlo. Time pokazuje da On sam, Bog Stvoritelj,  jest izvor svjetla. Bog je simbol svjetla jer je On onaj po kojemu sve postaje vidljivo i smisleno. Svjetlo ne možemo uhvatiti, ne možemo ga zadržati, ne vidimo ga izravno – ali bez njega ne možemo vidjeti ništa. Ono nas ne prisiljava, ne nameće se – nego nježno, ali sigurno, ispunjava prostor, vodi nas, otkriva istinu. Takav je Bog. On je svjetlo koje rasvjetljuje tamu našega postojanja, koje nam daje orijentir. I kad Isus kaže da je on „Svjetlost svijeta“ te da i mi trebamo biti svjetlost svijeta, tada nas poziva da budemo odraz te Božje prisutnosti, da kroz nas svijet vidi lice milosrdnog Oca.

  1. Zajedništvo zvanja: svećenici, sveci i odgovornost Crkve

Današnji dan, 8. svibnja (1898.), dan je rođenja blaženog Alojzija Stepinca – pastira Crkve u Hrvata, koji je cijelim svojim životom svjedočio što znači biti vjerni službenik Kristov, bez obzira na cijenu. Njegov život i mučeništvo primjer su ne samo hrabrosti i vjernosti, već i duhovne zrelosti iz koje niče autentično zvanje. Blaženi Alojzije znao je da bez svetih i čestitih svećenika nema budućnosti Crkve. Njegove riječi odzvanjaju i danas kao poziv: „Svećenik nije svećenik za sebe, nego za vas,“ za druge. Njegovo nasljedovanje Krista i danas rađa plodove u dušama onih koji razmišljaju o duhovnom pozivu, a njegov zagovor neka prati sve one koji hrabro koračaju putem zvanja.

Svećenici, redovnici i redovnice u Kristovu poslanju imaju ključnu ulogu. Oni su oni koji korake drugih usmjeravaju prema Kristu. Oni su svjetiljke koje, i kad su same ranjive, ustrajno gore. Oni su sol koja zajednici daje okus Kristove ljubavi – kroz sakramente, kroz molitvu, kroz služenje. Njihovo „Da“ Bogu postaje most koji mnoge vodi prema otkriću vlastitog poziva. Oni nisu savršeni – ali su posvećeni, i u tome je njihova snaga.

Blagopokojni papa Franjo u svojoj poruci za 62. Svjetski dan molitve za zvanja govori jednostavno, ali snažno: „Zvanje je dragocjeni dar koji Bog sije u srca, poziv da se iziđe iz sebe i krene putem ljubavi i služenja.“ Upravo to – izići iz sebe, izići iz svoje udobnosti, iz svojih sigurnosti, iz svojih planova – i krenuti na put s Bogom, to je nada koja nas usmjerava prema Kristu.

  1. Molitva rađa zvanja: odgovornost i snaga zajednice

Molitva za duhovna zvanja je od presudne važnosti za Crkvu. Bez molitve nema otvorenosti za Božji glas. Molitva nije puko traženje, prozba, „moljakanje“ – ona je odnos s živim Bogom. U tišini molitve srce postaje plodno tlo na koje Bog može posijati sjeme poziva. Kad molimo za zvanja, ne molimo samo za „nekoga drugog“ – mi otvaramo vrata Neba da Duh Sveti djeluje u srcima mladih. Mi, molitvom, stvaramo duhovnu klimu u kojoj zvanje može rasti i dozrijevati. Isus sam kaže: „Molite gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“ (Mt 9,38).

Župne zajednice moraju biti svjesne: bez svećeničkih i redovničkih zvanja nema sakramenata, a tamo gdje nema sakramenata – nema Crkve. Euharistija, pomirenje – ispovijed, sveti red, bolesničko pomazanje – svi sakramenti ovise o služenju onih koje Bog poziva. Zato nitko nije izuzet od potrebe molitve za duhovna zvanja. Odgovornost za duhovna zvanja nije samo na biskupima i animatorima duhovnih zvanja – ona je na svima nama. U obiteljima, u župama, u školama, u molitvenim zajednicama – svatko ima svoju ulogu.

  1. Zahvala, poslanje i molitva

Dragi roditelji naših svećenika, redovnika i redovnica, vi ste proživjeli put duhovnog poziva vašeg djeteta. Vi ste svojim životom rekli „Da“, ne samo životu svojega djeteta, nego i Božjem pozivu u njegovu srcu. Vi najbolje znate što znači darovati Bogu ono najdragocjenije. Nije to jednostavno, ali zato vaša uloga u Crkvi nije sporedna. Vi ste prvi svjedoci, vi ste oni koji su vjerom i povjerenjem poduprli zvanje – kad se tek rađalo, kad je bilo krhko, kad još nije imalo riječi ni sigurnost.

Papa Franjo ističe da „zvanje nikada nije blago koje ostaje zaključano u srcu, nego ono raste i jača u zajednici onih koji vjeruju, ljube i nadaju se“. Vi ste, dragi roditelji, ta zajednica, zajednica obitelji, vjere, podrške. Danas, kad mnogi mladi žive u nesigurnosti, krizi identiteta i smisla, vaša tiha vjernost i podrška duhovnom zvanju postaje proročki znak. „Mnogi mladi“, piše Papa, „doživljavaju duboku krizu smisla… no Gospodin želi u svakome od nas probuditi svijest da smo ljubljeni, pozvani i poslani kao hodočasnici nade.“

Zato smo ovdje večeras, da molimo Gospodina da i danas, u ovom našem vremenu punom buke i zbunjenosti, ponovno probudi zvanja. Tu smo kako bi molili da Gospodin oslobodi srca mladih od straha, da im dade hrabrost stati u tišini, osluhnuti što im srce govori – i pitati Boga: „Koji je tvoj plan za mene?“.

Zvanja ne nastaju u vakuumu. Ona se rađaju u obitelji, u molitvi, u tišini, u malim, svakodnevnim odlukama vjernosti. Zato Papa piše: „Poziv sazrijeva u svakodnevnom nastojanju oko vjernosti evanđelju, u molitvi, duhovnom razlučivanju i služenju“. A mi kao Crkva moramo biti mjesto koje ne gasi nego molitvom i primjerom života svijetli kako bi oni koje Bog poziva otkrili Njegove planove.

I zato, večeras, pred ovim oltarom, pred Isusom nazočnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu, zajedno kao zajednica vjere, molimo za nova zvanja, za pastire, za redovnike, za misionare, za obitelji koje će reći „Da“ Gospodinu. Molimo za mlade, da ne samo prežive, vegetiraju, u svijetu nesigurnosti, nego svjedoci svjetla, svjedoci Krista, sol ovom svijetu. Molimo za nas same, da budemo tlo u kojemu Božji poziv može rasti.

  1. Moliti za one koji sablaznili i ranile druge i za sve žrtve

U ovom molitvenom bdjenju ne zaboravimo u molitvu uključiti i one koji su krenuli putem zvanja, ali su putem posustali, sablaznili druge, zalutali. Molimo za njih – ne iz osude, jer na to nemamo pravo, nego iz nade da ih Božje milosrđe može obnoviti. Crkva pati zbog njihovih padova, ali još više pati ako ih se zaboravi. Molimo i za sve žrtve sablazni i sve rane žrtava koje su prouzročili oni koji su krenuli putem duhovnog zvanja i u svom padu ranili druge. Neka Gospodin zacijeli sve njihove rane.

  1. Zahvala roditeljima

Na kraju, dragi roditelji – u ime Crkve, u ime svećenika, redovnika i redovnica koji su iz vaše obitelji izišli, želim vam reći jedno iskreno: Hvala. Hvala što ste dali Crkvi ono najdragocjenije i najvrijednije. Hvala što ste znali pustiti da vaša djeca postanu ono na što ih je Bog pozvao. I hvala što ste svojim životom svjedočili da se nada ne živi riječima – nego izborima i darom onog najdragocjenijeg.

Zaključak

Neka i ova večer bude ohrabrenje svima nama da, kao hodočasnici nade, nastavimo putem vjere – svatko u svom pozivu – i da se nikada ne prestanemo moliti za one koje Bog i danas poziva: da budu sol, svjetlo i nada ovom svijetu.

Amen.

+ Milan Zgrablić,

zadarski nadbiskup

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

GALOVAC: Svečano otkriveno i blagoslovljeno spomen – obilježje ‘Križ moje braće’

Katoličke vijesti

ZADAR: Svečana Večernja uoči blagdana sv. Krševana, zaštitnika Grada Zadra

Katoličke vijesti

PAG: Govori Branimira Stanića i Marina Ercega na tribini o don Živku Kustiću u Pagu

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti