Ovogodišnji Franjevački hod Bosne Srebrene održan je kroz župe banjolučkog kraja, a započeo je u samostanu na Petrićevcu u petak, 25. srpnja, izvijestio je na svojim stranicama Franjevački samostan Petrićevac. Franjevački hod je hodočašće mladih koje se sastoji od pješačenja kroz župe Bosne Srebrene te upoznavanja i osluškivanja svetih franjevačkih mjesta u Italiji u kojima je sv. Franjo doživio posebnu Božju prisutnost. Konačni cilj ovogodišnjeg Franjevačkog hoda je potpuni oprost na blagdan Gospe od Anđela u Porcijunkuli u Asizu.
Program je započeo svetom misom 25. srpnja koju je predslavio mons. Željko Majić, biskup banjolučki. U svojoj propovijedi biskup je izrazio veliku radost zbog činjenice da je s s hodočasnicima i što je ovogodišnji hod započeo baš u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Prvoga dana hodočasnici su od Petrićevca, preko župe Marija Zvijezda u Trapista, stigli do župe Trn. Drugoga dana hodočasnici su iz župe Trn došli do župe Barlovci. Trećeg dana prešli su dionicu od župe Barlovci do župe Šimići, dok su četvrtog dana iz župe Barlovci preko župe Motike stigli natrag na Petrićevac.
Svaki dan su započinjali molitvom časoslova nakon koje su započinjali hod tijekom kojega su molili krunicu, imali kateheze, vrijeme za sebe, za susret s Gospodinom u tišini, ali i vrijeme za druženje, pjesmu i franjevačku radost. Popodnevni program se sastojao od slavljenja sv. mise, druženja, odmora, vesele večeri ili klanjanja. Dan je također završavao molitvom časoslova. Posljednji dan pješačenja kroz Bosnu i Hercegovinu uključivao je obilazak grada Banja Luka te ispovijed i pripremu za potpuni oprost koji će framaši primiti u Asizu.
Posebnost ovogodišnjeg Hoda bila je u tome što je održan u župama s jako malim brojem vjernika. Svojom prisutnošću framaši su napunili crkve koje dugi niz godina nisu bile pune, osnažili male, ali hrabre skupine vjernika i time pokazali da nisu zaboravljeni i da Crkva, iako mala zajednica, živi te da se njezina snaga ne mjeri brojem. Framaši svoje hodočašće nastavljaju dalje u Italiji.
Framaši su na kraju hodočašća uputili zahvale župnicima, vjernicima i svim drugim dobrim ljudima koji su ih srdačno dočekali, primili i otvorili svoja srca tijekom hodočašća te pokazali da Boga uistinu možemo doživjeti tamo gdje je najtiše.
(kta)
