Vraćanje duše zdravstvene njege
Kršćanski život

Vraćanje duše zdravstvene njege

Nadahnuta svecima poput Majke Cabrini, katolička zdravstvena skrb uvijek mora biti djelo tjelesnog i duhovnog milosrđa

Zdravstvo i kršćanstvo usko su povezani kroz povijest. Riječ “bolnica” preuzeta je iz vrlina gostoprimstvaali danas se mnogi osjećaju lutajući i udareni poslom zdravstvene skrbi. Ali kada je Isus Krist osiguran kao sidro u našem zdravlju i dobrobiti, rastemo i napredujemo tijelom i dušom.

Sjećamo se lijepog primjera svete Franje Ksaverske Cabrini, utemeljiteljice Sestara misionarki Presvetog Srca Isusova, i bolnica koje je stvorila te brige koju je pružala siromašnim i zaboravljenim imigrantima u New Yorku i šire. Prije Majke Cabrini, sjećamo se ranih 1800-ih Svete Elizabete Ann Seton, utemeljiteljice Milosrdnih sestara Svetog Josipa, čiji se red nakon njezine smrti proširio na zdravstvenu skrb. Pomogli su uvesti katolički pojam brige za tijelo i dušu pacijenta na putu prema dobrobiti.

Ali danas se krajolik u skrbi za pacijente drastično promijenio.

Troškovi zdravstvene skrbi dramatično su porasli, složenost i napredak u medicinskim postupcima eksponencijalno su porasli, a sekularizacija skrbi za pacijente gotovo je eliminirala duhovne komponente skrbi za cijelu osobu na integrirani način. Nadalje, neke od ovih novih tehnoloških mogućnosti predstavljaju etičke i moralne izazove.

Dok mnoge bolnice danas još uvijek primaju znatnu financijsku potporu od dobročinitelja, većina se oslanja na naknade od javnih zdravstvenih osiguravajućih društava. Ključni način na koji osiguravatelji kontroliraju troškove zdravstvene skrbi je smanjenje naknada bolnicama. Za pacijente to znači više premije osiguranja, veće franšize i veće troškove iz vlastitog džepa, što otvara zastor i pokazuje da je osiguranje često samo iluzija sigurnosti.

Uz visoku cijenu premija osiguranja, katolici se također pitaju što financiraju svojim novcem. Osvijestili su činjenicu da te premije često pokrivaju postupke koji su u suprotnosti s učenjima naše katoličke vjere.

Sjećam se što mi je jednom rekao Mike O’Dea, suosnivač Zaklade Christ Medicus. Dok su on i njegova supruga Peggy 1980-ih bili angažirani u pro-life savjetodavnoj službi, razgovarali su s mladom trudnom ženom i ženinom majkom koje su razmatrale mogućnost pobačaja. O’Deaovi su pitali ovu obitelj, “Kakva vam je pomoć potrebna? Je li zdravstvena skrb problem?

Ženina majka je odgovorila da im ne treba pomoć jer će njezino osiguranje platiti ili trudnoću i porod bebe ili pobačaj. Mike i Peggy otkrili su ružnu istinu: osiguravajuća društva su plaćala pobačaje. To su činili desetljećima, djelomično koristeći premije osiguranja koje plaćaju milijuni katolika.

Mnogi katolici postaju sve frustrirani i sve im je teže pomiriti se s činjenicom da se njihovim novcem neizravno financiraju postupci poput pobačaja kroz njihove premije osiguranja.

Danas, pojava novih tehnoloških mogućnosti donosi nove rasprave i potrebu za stalnom katehezom o tome kako se te tehnologije podudaraju ili ne s Božjim izvornim dizajnom i planom za njegovu djecu.

In vitro oplodnja (IVF) snažno se promiče u društvu i sve više podržavaju osiguravajuća društva. Ipak, IVF može uključivati ​​prijenos 2-3 embrionalne djece po ciklusu liječenja. Neki od tih embrija ne uspijevaju se implantirati u sluznicu maternice i umiru. Među onima koji su uspješno implantirali, mnogi su ciljani na “selektivnu redukciju”. Drugim riječima, liječnik ubije neku djecu, a zatim ostavi jedno ili dvoje da se razviju do kraja.

Skrivena istina je da je neplodnost često simptom temeljnog stanja koje se može liječiti. Ali malo je medicinskih stručnjaka prošlo obuku za liječenje takvih stanja, a medicinsko-industrijski kompleks usmjeren je negdje drugdje.

IVF također svodi stvaranje života na robu, uklanjajući začeće s predviđenog mjesta unutar ujedinjenog i prokreativnog zagrljaja muža i žene u bračnom činu, što nas čini suradnicima s Bogom u stvaranju novog života.

Dakle, IVF uništava ljudski život i uzurpira Božju ulogu u stvaranju života. Ipak, neki u medicinskom polju promiču uvjerenje da možemo postati neovisni kreatori života.

Važno je imati odgovarajuću medicinsku skrb kada nam je potrebna. Prikladno je željeti najveću moguću kvalitetu medicinske skrbi za sebe i svoje obitelji. Ali život vječni počiva samo u Gospodinu. Katolici moraju usredotočiti i povjeriti svu svoju brigu natrag autoru života i našem Božanskom liječniku, Isusu Kristu, s fokusom ne samo na pokušaj popravka i preživljavanja, već i na rast i napredovanje.

Kao katolici znamo da nam je Bog stvorio tijelo i dušu i da oboje moramo njegovati. U CMF CURO vidimo sve više i više ljudi koji traže duhovno vodstvo, koje je temelj brige za našu dušu. Također vidimo da sve više pojedinaca želi wellness coaching iz katoličke perspektive, što je vrlo korisno u integraciji različitih aspekata naše tjelesne njege za promicanje našeg rasta prema ne samo zdravlju, već i svetosti.

Briga za dušu i briga za tijelo nadopunjuju jedna drugu i pomažu nam da cvjetamo u pravom životu na koji smo pozvani: vječnom jedinstvu s Bogom. Oni također potvrđuju ono što nas podsjeća sveti Augustin: “Brinite se za svoje tijelo kao da ćete živjeti vječno; čuvaj svoju dušu kao da ćeš sutra umrijeti.”

F. Javier Arellano piše iz Miamija i radi kao pomoćnik direktora za razvoj članova za Zakladu Christ Medicus (CMF).

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Prikaz knjige: Opasnosti prepoznavanja lica

Katoličke vijesti

Gledajte prema unutra kako biste riješili rat, glad, nepravdu, kaže papa

Katoličke vijesti

Kako se crkve mogu nositi s populizmom?

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti