Sretan vam blagdan svetog Ivana! Ovo je patronalna svetkovina g ovu prekrasnu bazilikuzbog čega slavimo njegov blagdan, a ne blagdan Blagdan Svete obiteljikoji ostatak crkve danas slavi. I toliko toga možemo reći o ovom nevjerojatnom čovjeku kojeg često nazivaju “Voljenim učenikom”.
Samo to ime je nevjerojatno. Ne bi li bilo sjajno biti “učenik kojega je Isus volio”? Vjerujem da je John izabrao sebe nazivati takvim imenom upravo zato što MI trebamo slijediti Johnove korake da bismo to postali Ljubljeni učenike. Kako to možemo učiniti? Osvrćući se na Johnov život, želim spomenuti tri načina.
Prvi, prisnost s Kristom u molitvi. U evanđeljima se spominje da je Ivan zapravo ležao na Isusovim prsima tijekom Posljednje večere. Bio je tako blizu Isusa da je mogao čuti otkucaje Presvetog Srca. Jeste li toliko blizu Isusu da čujete otkucaje Njegovog srca?
Postoje zapravo tri oblika molitve, od kojih se svaka nadovezuje na drugu. Prvi se zove glasovna molitva. Tada recitiramo unaprijed napisane molitve, poput Oče naš i Zdravo Marijo. To je dobro, ali treba dovesti do druge vrste molitve, tzv mentalna molitva. Ova vrsta molitve je obraćanje Gospodinu u našem umu ili razmišljanje o Njegovim riječima u Svetom pismu ili drugim duhovnim knjigama. Ovo je jako dobar način molitve.
Ali postoji i treći put, tzv kontemplacija — to znači jednostavno uživati u Božjoj prisutnosti. U kontemplaciji umirujemo svoje umove i jednostavno ga volimo. Dobar način za to je ponavljanje kratkih molitava kao što je drevna molitva koja se zove Isusova molitva: “Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku.” Ili kratka molitva: “Isuse, uzdam se u tebe.” Molite ovo uvijek iznova dok vam se um ne smiri i odmori u Njegovoj prisutnosti. Ova kontemplacija je samo čista pažnja puna ljubavi prema samom Isusu – vrsta pažnje pune ljubavi koju je Ivan posvetio Isusu.
Druga stvar koju možemo naučiti iz Ivanova života je da budi vjeran križu. Primijetite kakav je John jedini prisutni učenik kada je Isus razapet. Oh, drugi su učenici voljeli biti uz Isusa kada je bilo lako, kada je činio svakakva čudesa i umnožavao kruh i liječio ljude… ali samo je jedan mogao biti vjeran kada je Isus bio odbačen i razapet. Možemo li biti vjerni Isusu do križa?
Tijekom sjemeništa imao sam privilegiju predavati u istoj školi koju je osnovala sveta Elizabeta Ann Seton. U mom petom razredu bio je dječak po imenu Zach. Bio je tiho, sretno dijete – ništa neobično. Međutim, pred kraj godine nazvao me njegov učitelj i ispričao mi o Zachovom životu kod kuće — njegova je majka bila toliko depresivna da nije mogla ustati iz kreveta, a otac je radio danonoćno pa je rijetko bio kod kuće.
Učitelj i ja odlučili smo otići posjetiti Zacha i odvesti ga na sladoled kako bi se odmorio od tog teškog kućnog života. Kad smo stigli do Zachove kuće, posjetili smo njegovu majku, koja je ležala u krevetu s navučenim roletama (usred poslijepodneva), izgledajući uistinu letargično. Malo smo razgovarali s njom, ali nešto što je rekla me je duboko pogodilo: rekla je, “Unatoč svemu tome, još uvijek jako volim Boga.”
Wow – ova žena, koja je patila od paralizirajuće depresije i tjeskobe, koja nije mogla ustati iz kreveta i nije se mogla brinuti za svog sina – i dalje je ostala vjerna Bogu unatoč križu. Sigurno bi bila u iskušenju da upita: “Zašto ja?” ili “Bože, zašto ovo nisi uzeo?” Ali ona je ljubila Gospodina po Križu. Ivan Evanđelist je učinio isto – možemo li ti i ja, usred križa, reći: “Bože, volim te. Uzdam se u Tebe.” Zatim mi ćemo biti Ljubljeni učenik.
Konačno, Ivan nam pokazuje što znači imati pobožnost prema Mariji. Bila je dana Ivanu kao majkaa stoji da ju je John “poželio dobrodošlicu u svoj dom”. Od tog trenutka nadalje, Ivan je sebe vidio kao sina Blažene Majke, i imao je tako duboku ljubav i odanost njoj.
Zapravo, svi su sveci također imali takvu pobožnost. Mislim na papu svetog Ivana Pavla Velikog, koji je ostao bez majke u dobi od osam godina. Nakon majčine smrti, otac ga je odveo u poznato poljsko svetište Gospe od Częstochowe, gdje je, klečeći pred Marijinom slikom, dječak povikao: “Sada moraš biti moja majka, Marijo.”
Nosio je to pobožnost prema Mariji u svoje papinstvo — zapravo, njegov je moto bio Totus Tuus: Isusu po Mariji. Ako ste ikada bili na Trgu svetog Petra, možda ćete primijetiti mural Blažene Majke na strani Apostolske palače, gdje živi papa. Taj mural ima veliku priču iza sebe.
Godine 1981. papu Ivana Pavla II iznenada je ustrijelio poremećeni naoružani napadač na Trgu svetog Petra i toliko je krvario da mu je život bio u opasnosti. Dok su ga hitno prevozili u bolnicu, Papa je mahnito gledao po trgu kako bi pronašao neku sliku Marije koja bi ga utješila dok je krvario na smrt – ali nigdje na trgu nije bilo slika Marije – nema kipova, murala, slike — ništa!
Papa je pravim čudom preživio pucnjavu, a kada se vratio u Apostolsku palaču dao je postaviti golemi Gospin mural na Trgu svetog Petra, kako bi svi vidjeli da Ona čuva Crkvu. A metak koji je opaljen s papinog boka? Tražio je da se pričvrsti na krunu poznatog kipa Gospe Fatimske.
Svaki bi katolik trebao “poželjeti Mariju dobrodošlicu u svoj dom” kao što je to učinio Ivan Evanđelist. To možemo činiti tako da u svom domu poštujemo njezinu sliku putem kipa ili svete slike moleći krunicu zajedno kao obitelj, i često misleći na nju tijekom dana, tražeći njezin zagovor i ljubav.
Moji prijatelji, John ne mora biti taj samo Ljubljeni učenike. Ako slijedimo njegov primjer prisnosti s Kristom u molitvi, vjernosti križu i primanju Marije u svoj dom, i mi se možemo nazvati ljubljenim učenicima. Ne znam za vas, ali ja bih volio čuti da me Isus uzima u obzir blizak prijateljvoljeni učenik.
___
Izvorno objavljeno na Križ stoji dok se svijet okreće.
Fotografija: PxOvdje / PD-US
