Na poziv župnika Damira Štifanića, u župi sv. Blaža u Vodnjanu svoje svjedočanstvo, u nedjelju, 28. travnja, nakon mise pro populo, svoj put „od ganstera do evangelizatora“ izrekao je John Pridmore. Proputovao je 56 zemalja i napisao četiri knjige svjedočeći što je u njegovom životu učinio Gospodin.
Predstavljajući se, rekao je kako je u londonskoj četvrti Walthamstaw. Iako je kršten kao katolik, nikad nije tako odgajan. Roditelji su mu se rano rastali. U novoj obitelji koju je zasnovao njegov otac, maćeha ga je odgajala batinama. S deset godina je počeo krasti, i završio je u zatvoru. S 15 godina je ponovno završio u zatvoru za maloljetnike, a to se ponovilo i koju godinu kasnije kad je bio smješten na 23 sata u samicu. To je za njega bilo svojevrsno ogledalo, jer je vidio svoj život, i želio se ubiti. No, siguran je, da je Gospodin tada bio tamo. Po izlasku iz zatvora počeo je obilaziti klubove, te je i radio kao izbacivač. Gledao je druge koji su imali dobre automobile i djevojke. Počeo je raditi za te ljude, i tako je upao u svijet droge i postao dio organiziranog kriminala.
U jednoj prilici je osjetio prazninu, te u tom očaju po prvi put izrekao molitvu. Osjetio je, kako je ljubav Božja napunila njegovo srce. Znao je, da ako nastavi kao gangster, da će ga netko ubiti ili će završiti u dugogodišnjem zatvoru.
“Jedina osoba za koju sam znao da ima vjere, bila je moja majka. Otišao sam k njoj i sve joj ispričao. Rekla je da je svaki dan molila za mene.” Dodao je kako se događaj spoznaje Božje ljubavi dogodio na kraju devetnice koju je molila njegova majka. “Nikad neću zaboraviti te suze koje su počele kapati niz mamino lice, kad sam joj rekao da sam našao Gospodina. Molila se Gospi, kao majka majci”. Potom je otišao na duhovnu obnovu, tijekom koje je gledajući Raspetoga shvatio da je Isus na tom križu umro za njega i tad je po prvi put od svoje desete godine plakao. Zavapio je Gospi s molbom što želi njezin Sin da učini, a odgovor koji je osjetio bio je, da se ispovijedi.
“Mislim da sam u životu prekršio svaku zapovijed. Bio sam jako plašljiv, ali Gospa mi je dala hrabrost. Nakon ispovijedi odlučio sam da bu biti katolik dok ne umrem, te sam spoznao da je Isus stvarno prisutan u Svetom sakramentu.”
U njegovu životu veliku ulogu je imala i Majka Terezija. Ona mu je pomogla da moli za sebe i druge, a bila je i prva osoba koju je susreo koja ga se nije bojala. “Kad sam razmišljao zašto se ne boji, shvatio sam da je ona prožeta Božjom ljubavlju, a čista ljubav briše strah. Što sam se više otvarao toj ljubavi, imao sam manje straha u svom životu.”
Potaknula ga je da svjedoči, tako svoju priču priča u zatvorima, školama, župama. Svjedočio je i na Svjetskom danu mladih u Sydneyu. Ponekad se umori, a onda prema reakcijama ljudi dobila potvrdu da to ima smisla.
„Osjetio sam, kako mi je Gospa rekla, ‘bio si kamen, a moj te Sin oživio, učinio je da ponovno možeš voljeti’. Molim vas, molite za sve ljude, jer možda postoje neko dijete koje ne zna da je voljeno. Kroz vaše molitve možda postanu svjesni da su voljeni, možda i ovdje postoji netko tko misli da nije voljen” rekao je, te nastavio “dijelim moju priču da shvatite da ne postoji nitko kao Bog. Njegovo milosrđe je beskrajno, On jako voli praštati. Dao nam je sakrament ispovijedi gdje možemo položiti sve svoje rane i povrede i izaći slobodni. Kad sam otišao sa moje prve ispovijedi mogao sam čuti pjev ptica i osjetiti vjetar na svom licu, jer sam se vratio u život, osjetio sam slobodu.”
Svjedočanstvo je nagrađeno velikim pljeskom te zasigurno nikoga iz pune vodnjanske crkve nije ostavilo ravnodušnim.
G. Krizman
