- Detalji
-
U nedjelju, 21. travnja 2024., koja se u Grkokatoličkoj Crkvi naziva ”Nedjelja o uzetome” križevački vladika Milan Stipić služilo je Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustog u grkokatoličkoj župi Gornji Andrijevci, gdje je sa
svećenicima, bogoslovima i vjernicima ujedno obilježen i Svjetski dan molitve za duhovna zvanja u Katoličkoj Crkvi. Vladika Stipić je liturgiju s nakanom za duhovna zvanja u Crkvi služio s domaćim župnikom o. Aleksandrom Hmiljom, zagrebačkim župnikom o. Nenadom Krajačićem, duhovnikom Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu o. Mladenom Mikulićem te domaćim đakonom o. Robertom Čabrajom. Na kraju liturgije vladika Milan predstavio je vjernicima bogoslove Grkokatoličkog sjemeništa koji su zatim imali prigodu predstaviti se i posvjedočiti o svome zvanju, što je bilo posebno emotivno za vjernike je su iskrene i poticajne riječi bogoslova o njihovu životnom putu i odabiru dotaknule srca nazočnih. Druženje je nastavljeno i nakon liturgije uz prigodni domjenak ispred crkve, gdje su vjernici Gornjih Andrijevaca imali prigodu razgovarati s bogoslovima i biskupom. Zajedničkom druženju se kasnije pridružio i đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić s domaćim rimoktoličkim upraviteljem župe velečasnim Josipom Brnjićem koji su toga dana slavili Krizmu u obližnjoj rimokatoličkoj župi Sibinj. Na ručku je nazočan bio i načelnik općine Sibinj gospodin Josip Pavić pa je u župnoj dvorani i dvorištu bilo uistinu bratsko ozračje i druženje nadbiskupa i vladike, svećenika, svećeničkih obitelji, bogoslova i vjernika. Poslije susreta vladika Milan jer sa svećenicima i bogoslovima pohodio rimokatoličku crkvu u Gornjim Andrijevcima koja krije posebnu umjetninu – raspelo kojega je izradio pokojni isusovac, zaljubljenik u crkveni Istok, pater Marjan Gajšek. Dan je završio pohodom najstarijem svećeniku Križevačke eparhije o. Ivanu Barščevskom koji je bogoslovima za uspomenu darovao po knjigu te s njima podjelio svoja životna i svećenička iskustva.
U homiliji je vladika Milan rekao: ”Čuli smo u današnjem Evanđelju kako je u Jeruzalemu postojalo i jedno posebno javno kupalište gdje su se dolazili ljudi okupati s nadom da će ozdraviti. Danima se čekalo na ulazak u tu vodu jer se vjerovalo da u određeno vrijeme, kada zapuše vjetar, dolazi anđeo Gospodnji i da se tada daje dar ozdravljenja onima koji uspiju ući u vodu. I tu dolazi Isus i nailazi na čovjeka paraliziranog više godina, a koji je bio uvjeren da je to kazna Božja te se požalio Isusu da on nema koga da ga unese u vodu kada se ona uzbiba jer svatko misli na sebe. Zdravlje mu je bilo na dohvat ruke, ali nije mogao sam ništa učiniti kako bi ušao u vodu. To je gore nego da nije imao nikakve prilike za zdravlje. I požalio se Isusu. Isus ga istog trena ozdravljla. Kad je bogočovjek Isusu Krist tu, nije potrebna nikakva voda, nikakav anđeo, nikakva ljudska pomoć. To je bitna pouka i za nas: Ako imaš iskrenu vjeru u Isusa Krista, ne treba ti ništa drugo, jer će se on pobrinuti za tebe onako kako je najbolje za tebe. Osobito su nepotrebna nadriliječništva i čaranja. Isusa osuđuju prisutnici da je to učinio subotom – na dan počinka, Dan Gospodnji. Isus odvraća da je on – Sin Čovječji – gospodar subote. To znači da subota, Dan Gospodnji nije dan, nego on – Isus Krist, on je subota, on je počinak, on je Dan Gospodnji i smisao svega. On je istinski počinak i mir svakoga čovjeka. Raspeti, pokopani i uskrsli Krist je istinsko zdravlje, mir i smisao svega što je ljudima potrebno. Sve se događa po Kristu. Zato svaki puta kada imate križ i kušnju, bilo kakvu životnu nevolju, pristupite Gospodu Isusu Kristu, pristupite sv. ispovijedi i pričesti, Bogu živomu i milosrdnomu” – naglasio je vladika Stipić.
