Isus govori usporedbu o tome što bi njegovi sljedbenici trebali činiti dok čekaju njegov povratak. Možemo li se pronaći u njemu?
Evanđelje (Pročitaj Mt 25,14-30)
Iz njezina konteksta u Matejevu evanđelju znamo da se današnja prispodoba ponovno dotiče pripreme za dolazak nekoga koga dugo nije bilo. U stihovima prije našeg čitanja (Mt. 25,1-13) nalazi se prispodoba o mudrim i ludim djevicama koje su morale izdržati “dugo čekanje” prije dolaska mladoženje na svadbu. U današnjem čitanju doznajemo o gospodaru koji je otišao na put i povjerio svoje posjede trojici slugu. “Talenti” predstavljaju svote novca, a on ih je neravnomjerno podijelio slugama, “svakome prema njegovim sposobnostima”. Nismo u potpunosti sigurni što znači riječ “sposobnost”, ali, budući da je jasno da je gospodar očekivao povrat novca koji je dao svakom slugi, “sposobnost” se može više odnositi na “priliku” nego na vještinu. Sluge koje su imale posao koji ih je odveo na tržište ili im omogućio mnogo kontakata s novcem i robom sigurno bi imale više “sposobnosti” da dobro zarade novac od domaćih sluga, čiji je primarni posao bio unutar kućanstva. Imale bi mnogo manje sposobnost trgovanja i ostvarivanja profita.
Trebamo primijetiti povjerenje koje je gospodar ukazivao svojim slugama. Bilo je milostivo od njega što nijednom od njih nije dao veću odgovornost nego što je on mogao. Novac je bio njegov, od početka do kraja. Je li gospodara zanimao koliki će profit biti njegov kada se vrati? Je li on bio plaćenik, pohlepan čovjek ili je ova raspodjela njegovog posjeda bila u neku drugu svrhu?
Vidimo da su dvojica slugu krenula u akciju, čineći točno ono što je gospodar od njih tražio, s velikim uspjehom. Primijetite da drugi sluga, koji je primio samo dva talenta, nije pokazao nikakvu ljubomoru, gorčinu ili ljutnju zbog toga što je dobio manji iznos od prvog sluge. Mora da je shvatio da je iznos dobro prilagođen njegovoj “sposobnosti” ili prilici da trguje. Treći nas sluga, međutim, iznenadi svojim odgovorom. Otišao je, “iskopao rupu u zemlji i zakopao gospodarev novac.” Prije nego što saznamo nešto više o ovom tipu, što sugerira njegovo ponašanje? Njegov odgovor na primanje gospodarevog novca i uputa radikalno se razlikuje od odgovora ostalih slugu. Postoji nešto inherentno nepoštovanje, pa čak i podlost u ovakvom postupanju s gospodarevim novcem. Što se ovdje događa?
Dok Isus završava usporedbu, otkrivamo da doista gospodareva raspodjela svojih talenata svojim slugama nije bila povezana s povećanjem novca, već njihovim vjernost. Iako ga nije bilo i nije ih mogao vidjeti, učinili su točno ono što je od njih tražio. Nagrada za obojicu vjernih slugu bila je potpuno ista, iako su radili s različitim količinama novca: “Dođi, podijeli radost svoga gospodara.” Ovdje vidimo više čovjeka kakav je gospodar bio – iskoristio je ovaj investicijski zadatak da svoje sluge uzdigne u istinsko zajedništvo s njim. On je čovjek kojeg moramo voljeti!
Međutim, sada se otkriva da je treći sluga imao problematičan odnos s gospodarom: “Znao sam da si zahtjevna osoba… pa sam iz straha otišao i zakopao tvoj talent u zemlju. Evo ga natrag.” Kolika količina otrova izbacuje ovdje. Sluga optužuje gospodara da je nepravedan i da očekuje ono što ne zaslužuje. Čega se sluga “bojao” u ovom gospodaru, koji nije odavao nikakve znakove da je pravedan i velikodušan? Možda se sluga bojao da će gospodar dobiti bilo koji vratio na jedan talent za koji je bio zadužen, pa ga je, umjesto da ga stavi u banku, gdje bi barem zaradio kamate, zakopao u zemlju, učinivši ga mrtvim za gospodara. Bio je to postupak inata i gorčine prema gospodaru za kojeg je smatrao da traži previše, a daje premalo.
Ne krivimo gospodara što je kaznio ovog “zlog, lijenog” slugu. Ne samo da nije obavio svoj dužni posao, nego je uvrijedio i ponizio gospodara. Na kraju, ono što je gomilao u zemlji da ne bi donosilo nagradu, pretvorilo se u nagradu za slugu koji je već imao najveću nagradu. Ostao je bez jednog novčića u ruci kojim je htio uvrijediti svog gospodara. Postao je potpuno “beskoristan”.
Što je Isus mislio govoreći ovu prispodobu? Ako o Njemu razmišljamo kao o dobrom gospodaru koji je otišao i ostavio nam dio svoga imetka (milosti), u skladu s našom “sposobnošću” (našim životnim pozivom), onda nam je smisao učiniti tu milost kao plodonosno koliko može biti, bez obzira tko smo, gdje smo ili što radimo. Međutim, ako, u našim pozivima, zamjeramo djelo koje On traži od nas, ako se mjerimo s drugima i ako dopustimo da nas gorčina zbog naših posebnih okolnosti zaslijepi pred našom jednostavnom potrebom da budemo vjerni u našoj poslušnosti Isusu, možemo završiti jednako jadno i ožalošćeno kao sluga koji je sve izgubio. Čini se da je ključ ove prispodobe: želimo li ugoditi svome Učitelju ili sebi? Naša su nam zvanja dana kao prilika da uložimo i učinimo plodnim milosti koje smo primili u životu. Neka nas ova prispodoba podsjeti da nikada ne pomislimo kako Gospodin previše traži, a premalo daje.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, trebam ovaj podsjetnik da je moje zvanje ono gdje trebam povećati ono što si mi Ti dao. Pomozi mi da to učinim danas.
Prvo čitanje (Pročitaj Izr 31,10-13, 19-20, 30-31)
Ovo čitanje je sjajan primjer osobe koja svoj poziv čini plodnim, kao što nas je Isus poticao u Evanđelju. U starom Izraelu, kad je ova izreka bila zapisana, ženino zvanje obično je značilo da su njezine aktivnosti primarno kućanske. Ipak, pogledajte koliko se ova supruga potpuno predaje poslu koji joj je pri ruci. Njezin muž joj je spreman povjeriti svoje srce. Ona je izvor “dobra, a ne zla” ne samo za svoje kućanstvo nego i za siromašne i potrebite izvan svog doma. Ljepota ove žene nije takva da ikada nestaje, jer dolazi od njezinog poštovanja prema GOSPODU. Njezina ljubav prema Bogu omogućuje joj obavljanje kućanskih poslova bez ljutnje, ne smatrajući ih napornim radom. Ona će dobiti “nagradu za svoj trud”, baš kao i mi ako ispunjavamo svoja zvanja s ljubavlju i energijom koju ovdje vidimo.
Mogući odgovor: Nebeski Oče, hvala Ti za ovu sliku plodnog zvanja. Čeznem i druge blagoslivljati na ovaj način.
Psalam (Pročitaj Ps 128,1-5)
Ovaj psalam veliča nagradu čovjeka koji živi svoj poziv muža i oca u “strahu GOSPODNJEM”. To je još jedan primjer plodnosti u vlastitom pozivu. Za ovog čovjeka, koji hodi Jahvinim putovima, postoji “plod [his] ručni rad”, kao i plodnost njegove žene (“plodna loza”) i njegove djece (“kao masline okolo [his] stol”). Što je izvor sve ove plodnosti? Nalazimo ga u našem responzoriju: “Blago onima koji se boje GOSPODA.” Baš kao u evanđeoskoj prispodobi, ovdje je sluga GOSPODNJI koji se više svidio svom Gospodaru nego sebi. I on može očekivati nagradu: “Blagoslovio te Jahve sa Siona: da vidiš blagostanje Jeruzalema u sve dane života svoga.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na naša druga čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1. Sol 5,1-6)
Sveti Pavao nas podsjeća na važnost da ostanemo “budni i trijezni” dok čekamo Gospodina, baš kao što je Isus činio u prispodobama iz Evanđelja svetog Mateja. Kako nam je lako otupjeti od ove stvarnosti. Prošlo je dosta vremena otkako je Isus otišao sa Zemlje, a naši moderni životi obično su dugi (i postaju sve duži) zbog zdravog života i dobre medicinske skrbi. Mi zapravo ne očekujemo da će se Isus pojaviti danas popodne, niti očekujemo da ćemo umrijeti danas poslijepodne. Moramo se potruditi zapamtiti da bismo mogli biti u krivu. Sveti Pavao daje izvrstan savjet: trebamo živjeti ono što jesmo kao “djeca svjetla”. Sjetite se “zlog, lijenog” sluge iz prispodobe koji je bačen u “vanjsku tamu”. Nismo kao on ako se trudimo (a trebat će upravo toliko) živjeti kao da nam je svaki dan posljednji, potpuno se predati svojim pozivima i željno iščekivati povratak Kralja. Tada ćemo čuti Njegov divan poziv: “Dođi, podijeli radost svoga Učitelja.”
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, trebam Tvoju nadnaravnu pomoć da živim kao da mi je svaki dan posljednji, da budem “budan i trijezan”, spreman Te vidjeti.
Autor fotografije Glen Carrie na Unsplash
