Euharistijsko slavlje osmoga dana devetnice bl. Mariji Propetog u Blatu u ponedjeljak 7. srpnja predslavio je župnik župe sv. Marka u Korčuli don Josip Mudri. Liturgijsko pjevanje je predvodio Mješoviti zbor crkve sv. Antuna iz Korčule, a prije mise radosna otajstva krunice predmolili su hodočasnici iz Korčule.
U propovijedi je misnik kazao kako se, još kao vrlo mlada djevojka, Marija Petković pitala kako može služiti Gospodinu. Njoj se činilo da bi to bilo najbolje u nekom zatvorenom samostanu gdje bi u skrušenim molitvama oplakivala bijedu i jad svijeta. Isus je ipak, po tadašnjem dubrovačkom biskupu Josipu Marčeliću, upućuje da prepozna volju Božju za nju na drukčijem životnom putu, nastavio je. Ona sluša poticaj svoga biskupa te se ne zatvara u klauzurni, kontemplativni samostan u Splitu, nego ostaje u svijetu i učini nešto dobro da se ta bijeda barem malo ublaži.
Korčulanski župnik je, govoreći o tome da je blaženica ostala u svom rodnom Blatu i osnovala Družbu Kćeri Milosrđa, citirao zbornu molitvu misnog obrasca – »ona je drugim djevicama usadila u srce božansku ljubav«, a posljedica toga bila je da su se sestre nadljudskim snagama skrbile za siromahe u Blatu, posebice djecu siročad, za koju se nije nitko brinuo. Spomenuo je činjenicu iz tog vremena da se tada u pučkoj kuhinji hranilo više od tri tisuće siromaha.
Živeći tako, darujući se potrebnima i ljubeći ih, služila je Isusu koga je željela nasljedovati, kazao je propovjednik. Njega je prepoznala kao Milosrđe i u tomu je prepoznala ono što Bog čini čovječanstvu – daje mu svoga Sina kao izraz svoje ljubavi. U tomu je prepoznala svoje poslanje i poslanje svojih sestara – poslanje milosrđa putem ljubavi i darivanja potrebnima, posebice djeci u siromaštvu i bijedi, kako materijalnoj tako i duhovnoj. Providnost je u tom poslanju nije ostavila samo u njezinu Blatu, nego je doskora, koju godinu nakon osnutka Družbe šalje na drugi kraj tadašnje države, u Suboticu, potom u druga mjesta, a nedugo potom, eto njezinih sestara već u Južnoj Americi. Tko se Bogu preda, ulazi u prostranstva njegove ljubavi za sve ljude svijeta, primijetio je.
Rekavši kako je svaki krštenik pozvan i poslan da živi svoje krsno otajstvo po kojem je spašen, župnik Mudri je potaknuo vjernike da se zapitaju o svome pozivu i poslanju. Blaženica je shvaćala da, poput tolikih svetaca, može sebe ugraditi u Crkvu, vjerujući Bogu i slijedeći njegovu riječ.
U koncelebraciji s predvoditeljem slavlja bili su župnik u Kremsu u biskupiji St. Pölten don Nikola Vidović, župnik župe Presvetoga Trojstva u Daruvaru vlč. Ivan Popić, župnik župe sv. Petra i Pavla u Koškama vlč. Tomislav Korov i domaći župnik don Željko Kovačević.
Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim relikvijama u svetište i blagoslovom, te osobnim čašćenjem.
Uslijedilo je euharistijsko klanjanje u svetištu do ponoći, a sudjelovali su: sestre Kćeri Milosrđa, župni zbor iz Korčule, članice Trećega reda sv. Franje, skupina molitelja »Bl. Marija Propetoga« i Schönstattski pokret, bratimi Svih svetih i sv. Vincence, mladi i neokatekumeni.
S. M. Jasminka Gašparović, promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga
