Organizacije nadahnute katolicima provode niz socijalnih programa u Ceuti i Algecirasu, pomažući onima koji dolaze iz Afrike da uđu u Europu. Jedan od najvećih izazova je borba protiv trgovine ljudima koja žene izlaže prisilnoj prostituciji.
Felipe Herrera-Espaliat, specijalni dopisnik u Ceuti i Algecirasu
Ceuta je španjolski grad, ali se nalazi u Africi, u sjevernom Maroku, na ulazu u Sredozemno more u Gibraltarski tjesnac. To je strateški teritorij ne samo za Španjolsku nego i za tisuće afričkih migranata koji svake godine pokušavaju ući u Španjolsku, kročeći nogom u Europu po prvi put. Ali od 2020. godine, kada je kretanje preko granice bilo jako ograničeno, što je predstavljalo značajne prepreke protoku ljudi, sve je postalo teže.
Kao barijera između dviju država služi ograda duga osam kilometara i visoka deset metara, ograda koju svakodnevno pokušavaju preskočiti stotine ljudi. Mnogi uspiju, ali onda bivaju uhićeni i odmah vraćeni u Maroko ili, u najboljem slučaju, odvedeni u centre za pritvor imigranata. Drugi, preuzimajući veće rizike, zaobilaze ovaj zid plivajući u prosjeku četiri sata od marokanske obale do obala Ceute. Oni koji u tom pokušaju ne umru, dolaze iscrpljeni, mokri, lišeni svega, drhte ne samo od hladnoće nego i od straha da će ih policija otkriti.
Ograda duga osam kilometara i visoka deset metara, koja označava granicu između Ceute i Maroka, seže sve do ruba mora. (Giovanni Culmone/GSF)
A rizicima tu nije kraj, posebice za žene koje, često prevarene lažnim obećanjima o poslu, padaju u ruke mreža trgovaca ljudima koje ih tjeraju na prostituciju. Na kraju žive u stanovima koji su im i smještaj i bordel iz kojeg mogu izaći samo na par sati dnevno, pod strogom kontrolom “mafije” koja ih je otela.
Iako služi kao sredstvo odvraćanja za sprječavanje ilegalne imigracije iz Maroka, deseci ljudi pokušavaju se popeti na nju svaki dan kako bi ušli na španjolski teritorij u Ceuti. (Giovanni Culmone/GSF)
Dvostruko ranjiv
U Ceuti postoje organizacije Katoličke crkve koje su aktivne u borbi protiv trgovine ljudima, poput Zaklada Cruz Blanca. Među brojnim programima pomoći za one u potrebi i za migrante ističu se inicijative za spašavanje žena koje su bile prisiljene na prostituciju. Njegovi članovi posjećuju ih u bordelima s medicinskim potrepštinama i pritom dolaze u kontakt s njima.
Irene Pascual, socijalna radnica ove ustanove, jako dobro poznaje žrtve trgovine ljudima. Ona osobno prati mnoge od njih kako bi im pružila smjernice i podršku kako bi mogli izaći iz te situacije. Kaže da to nije nimalo lako jer izrabljivači koriste činjenicu da te žene ne govore lokalni jezik i nemaju mreže podrške. “Žena je dvostruko ranjiva: biti migrantica i biti žena. Žene ne vide drugi izlaz kada dođu u zemlju koju ne poznaju. Jedini način na koji vide da napreduju je bavljenje prostitucijom, “ objašnjava Irene.
Irene Pascual radi u programima Zaklade Cruz Blanca koji nastoje spasiti žene koje su kao žrtve trgovine ljudima prisiljene na prostituciju. (Giovanni Culmone/GSF)
Segregacija u “El Príncipe”
Ovu zakladu, s 20 centara za pomoć u Španjolskoj, vodi vjerska zajednica franjevaca Cruz Blanca (Bijeli križ), a njima upravljaju visokokvalificirani timovi za rješavanje izazova izazvanih siromaštvom i trenutnom migracijskom krizom. “Migranti dolaze s vrlo različitim potrebama, a razne profesionalne osobe pomažu identificirati te specifične potrebe. Mi braća udružujemo se s njima i spremni smo raditi 24 sata dnevno svaki dan. Sve to za ljubav Božju”, uvjerava brat Cosmas Nduli Ndambuki.
Četvrt “El Príncipe” u Ceuti odražava visoku razinu urbane segregacije. Njegovi stanovnici, većinom muslimani, optužuju vlasti za nepružanje socijalne pomoći. (Giovanni Culmone/GSF)
Sjedište ove organizacije u Ceuti je u četvrti “El Príncipe” koja se smatra jednim od najopasnijih područja, ne samo u gradu, već i u cijeloj Španjolskoj. Nalazi se vrlo blizu granice i gotovo u potpunosti je naseljen muslimanima iz Maroka, koji su ovo područje ispunili džamijama. Među tom populacijom najveća je koncentracija ljudi bez pravne dokumentacije i koji ne mogu legalno raditi niti ostvariti socijalnu pomoć. Ovo je slučaj Omara Layadija, brijača koji tamo živi 16 godina. Budući da ni on ni njegova supruga nemaju boravišnu dozvolu, njihov trogodišnji sin, koji je ovdje rođen, također je ne može dobiti i nema zakonsko priznanje jer u Ceuti nema marokanskog konzulata. Unatoč svemu, Omar kaže da mu je draže ostati u ovim uvjetima u Španjolskoj nego se vratiti u Maroko. “Ovdje su posao i život bolji. Imam mnogo prijatelja, mnogo klijenata i svoju obitelj. Ovdje imam sve”, kaže.
Trogodišnji sin Omara Layadija nema nacionalnost. Rođen u Ceuti od roditelja bez pravne dokumentacije, nedostaje mu zakonsko priznanje. (Giovanni Culmone/GSF)
Nayat Abdelsalam, Španjolka marokanskog podrijetla i čelnica muslimanske zajednice, surađivala je s organizacijama Katoličke crkve u rješavanju migracijske krize. Kao stanovnica “El Príncipea”, ona zna iz prve ruke potrebe svojih susjeda i bori se za politike koje se suprotstavljaju teritorijalnoj segregaciji kojoj su muslimani bili izloženi, kao i nedostatku socijalnih prava. “Oni koji nisu uredili svoju situaciju nemaju nikakve pomoći. Mogu pristupiti banci hrane koju nudi Crkva ili obroku, ali nema pomoći, niti projekata ili programa za takve ljude”, osuđuje Nayat.
Nayat Abdelsalam je čelnica zajednice čiji se glas čuje, zahtijevajući poboljšanje životnih uvjeta tisuća muslimana marokanskog podrijetla koji žive u Ceuti. (Giovanni Culmone/GSF)
Sve više mladih migranata
S druge strane Gibraltarskog tjesnaca, 44 kilometra dalje, nalazi se luka Algeciras, gdje drugi tim iz Zaklade Cruz Blanca pruža podršku onima koji su već ušli na europski kontinent, ali su i dalje ranjivi. Prije nešto više od godinu dana primio je Abdeslama Ibn Yaucha, 31-godišnjeg Marokanca koji je radio kao slikar i radnik, što je zanimanje za koje se nada da će se baviti u Španjolskoj nakon što dobije boravišnu dozvolu. U međuvremenu pohađa tehničke tečajeve i pomaže pristiglim migrantima, uglavnom mladima. “Migranti su sada vrlo mladi, a njihova glavna briga je raditi kako bi mogli pomoći svojim majkama. Mislim da je najdublja rana koju nose sa sobom to što su ostavili svoje obitelji”, objašnjava socijalna radnica Mayte Sos, opisujući vrstu migranata koji kucaju na vrata Cruz Blanca.
Tamo je spašena i Awa Seck, 42-godišnja Senegalka koja je dugo živjela u Mauritaniji zbog posla. Prije tri godine odlučila je emigrirati još dalje od svoje obitelji te je stigla u Algeciras, nadajući se da će pronaći posao koji će joj omogućiti da lakše osigura hranu, odjeću i obrazovanje za svoju djecu koja su s majkom ostala u Senegalu. „Došla sam promijeniti svoj život, pronaći dobar posao“, s ponosom objašnjava Awa jer ostvaruje svoje ciljeve. Danas ima boravišnu dozvolu, kao i posao u kulinarstvu, te štedi novac kako bi dovela svoju obitelj da živi s njom.
Senegalac Awa Seck u bliskom je kontaktu s Mayte Sos i franjevcima Cruz Blanca. Javili su joj se kad je prije tri godine stigla iz Mauritanije. (Giovanni Culmone/GSF)
I u Ceuti i Algecirasu, oni koji su dio interdisciplinarnih timova Cruz Blanca znaju da njihova misija seže daleko dalje od puke pravne, zdravstvene ili socijalne pomoći migrantima. Profesionalci i volonteri nastoje prije svega dati dostojanstvo onima koji, često očajnički, traže pomoć. Njihove životne priče pune su trauma proživljenih u matičnim zemljama i boli razdvojenosti od najmilijih, ali i nade u bolju budućnost. Fra Giovanni Alseco, brat franjevac Bijelog križa, ističe da je veliki cilj ove zaklade biti obitelj koja prima, prati i preobražava. „Provodimo u djelo Evanđelje milosrdnog Samarijanca, uvijek u potpunoj službi najpotrebitijih, i uvijek nastojimo živote drugih ispuniti radošću“, zaključuje redovnica.
Abdeslam Ibn Yauch (u crnom kaputu) i fra Giovanni Alseco pomažu četvorici mladih Marokanaca koji su upravo stigli u Algeciras ispuniti obrasce za boravišnu dozvolu. (Giovanni Culmone/GSF)
S dubokom humanošću radnici i volonteri Zaklade Cruz Blanca u Ceuti pružaju socijalnu pomoć migrantima koji stižu u grad. (Giovanni Culmone/GSF)
U gradu Ceuti sve su češći tečajevi španjolskog na arapskom jeziku. Organizacije Katoličke crkve koordiniraju i nude svoju infrastrukturu za provedbu ovih programa. (Giovanni Culmone/GSF)
Četvrt “El Príncipe” nalazi se u Ceuti, uz granicu s Marokom. Sa svojih prozora mnogi mogu gledati u svoju zemlju porijekla, koju ne mogu posjetiti jer nemaju dokumente u Španjolskoj. (Giovanni Culmone/GSF)
Ova reportaža nastala je u suradnji s Globalni forum solidarnosti.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
