Okolnosti izbora novoga pape, pozadina i pojedinosti vezani za konklavu bile su teme emisije Argumenti Hrvatskog katoličkog radija u utorak 6. svibnja, u kojoj su sudjelovali komunikolog s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. Jerko Valković, župnik župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici Krunoslav Kolar i novinar Večernjega lista i urednik portala Vjerujem.hr Darko Pavičić. Emisiju je uredio i vodio Marino Erceg.
U srijedu 7. svibnja važan je dan u povijesti Katoličke Crkve. U Rimu počinje konklava koja će odlučiti o izboru novog pape. Kakvog papu treba današnja Crkva i današnje društvo? Kako je Crkva komunikacijski „odradila zadatak“ u protekla dva tjedna od smrti pape Franje? Kako funkcionira „mehanizam“ konklave? Hoće li ovo biti „brza“ konklava? Koliko je važno da i Crkva u Hrvata ima svoja dva predstavnika u konklavi? Odgovore na ova pitanja ponudili su gosti Argumenata Hrvatskoga katoličkog radija.
Darko Pavičić pojasnio je koji je postupak konklave, zašto se u javnosti osjeća dojam tajanstvenosti te zašto je važno da ona nije javno praćena.
„Uglavnom se naglašava ta tajnovitost. Mi smo svi znatiželjni što se tamo događa te se podiže razina i medijske i javne pažnje. Pitamo se zašto je to tako važno, zašto to nije javno? Mi danas živimo u svijetu u kojemu je sve dostupno i sve javno, a ovdje se očito ne radi o tome da je Crkva nekakva tajnovita organizacija pa skrivaju ono što će učiniti, nego upravo o tome da treba održati duh toga otajstva, dakle, da je Crkva i zemaljska i nebeska u isto vrijeme, odnosno da se sami kardinali mogu dovoljno sabrati u molitvi. Kardinal Puljić konkretno o konklavi piše kako to nimalo ne izgleda onako kako mi izvana zamišljamo. Dakle, ono što tehničkih znamo, imamo dva kruga glasovanja ujutro i dva poslijepodne. Kažu da taj prvi krug ima najraspršeniji broj glasova i tek onda kad se ti glasovi počnu kretati određenim smjerovima, polako se može vidjeti tko su najizgledniji kandidati za papu te se razgovara u kružocima, zapravo, vidi se kamo se ti glasovi usmjeravaju.“
Na pitanje hoće li jedan od kriterija izbora biti i trenutačna geopolitička situacija u svijetu, ne samo ratovi u različitim dijelovima svijeta, nego i trgovinski ratovi, te koliko će u tom smislu budući papa trebati biti dobar posrednik između zaraćenih strana, Pavičić je rekao kako se ne može izostaviti kontekst.
„To je kontekst u kojem se nalazi svijet, u kojem se nalazi Crkva. Imamo i crkveni kontekst, a to je, recimo, da posljednja trojica papa nisu bili Talijani, više od pedeset godina Talijani nisu imali papu. Zanimljivo hoće li se dopustiti da se to ponovo dogodi? Europa trenutačno nema većinski broj kardinala izbornika, međutim, Talijana je ponovno najviše. To je neki znak. A ako uzmete u obzir i taj geopolitički kontekst, onda bi Crkva doista trebala imati nekoga tko ima diplomatske vještine, koji zna jezik svijeta koji vodi, a koji se ne tiče, primjerice, samo svijeta na razini SAD-a, Ukrajine, Rusije, nego se tiče same Crkve. Papa koji će doći morat će se suočiti upravo s takvim izazovima: s jedne strane globalnim, svjetskim, koje vode velesile krojeći novu sliku svijeta, a s druge strane koje neke jako velike i moćne zemlje vode prema samoj Crkvi. Ako se gleda i iz te perspektive, onda bi papa doista trebao imati i te diplomatske vještine koje su neizbježne za vodstvo u današnjem svijetu“, rekao je Pavičić.
U emisiji je istaknuta prije svega očinska i pastirska uloga pape. Vlč. Krunoslav Kolar o pitanju izbora novog pape rekao je, složivši se s riječima nadbiskupa Kutleše, da papa prije svega mora biti otac i pastir, a tek potom papa-lider ili papa-diplomat. Naglasio je također da ne tražimo nasljednika pape Franje, nego sv. Petra te naveo karakteristike papinstva koje bi bilo dobro nasljedovati:
„Rekao bih da od idućeg pape, osim što bi svakako trebalo zadržati neke karakteristike pape Franje kao što su poniznost, jednostavnost, pristupačnost, dakle, otvorenost svima, očekujemo i tu, usuđujem se reći, teološku jasnoću. To nije samo moje osobno mišljenje, nego i mišljenje vjernika koje sam kroz ovo vrijeme u više navrata čuo, jer papa je otac i pastir, ali i učitelj. Dakle, uloga pape svakako podrazumijeva i dimenziju pouke; zato papa ima kateheze srijedom koje su katehetskog karaktera da nas učvrsti u vjeri. Dakle, vjera zasigurno jest promijenila „jezik“ u 21. stoljeću spram, recimo, 15. stoljeća ili još ranije i uvijek se reformira, što često znamo isticati, ali ono što se nikako ne može i ne smije reformirati i mijenjati jest istina“, naglasio je Kolar.
Na medijsku komunikaciju Crkve u trenucima poput preminuća ili izbora novog pape osvrnuo se prof. dr. Jerko Valković, ističući dobre značajke te komunikacije u posljednja dva tjedna.
„Sama smrt, kao i dani koji su slijedili nakon toga, pa i konklava koja počinje sutra, događaji su koji u čitavom svijetu izazivaju veliku pozornost i doista možemo reći da nalaze odjeka u čitavom svijetu; stoga nije čudno da su, slikovito rečeno, kamere usmjerene prema Rimu. Mediji žele prodrijeti u sve kutove, sve snimiti, sve prikazati, i to je u naravi medija, to je njihovo poslanje. S druge strane, Vatikan ima doista stroge propozicije, strogi protokol, kada je riječ o onome što je slijedilo nakon papine smrti, i čini mi se, generalno govoreći, da su vatikanski mediji jako dobro uspjeli balansirati. U svim prijenosima koji su slijedili, pa i na samom pogrebu pokojnog pape Franje, mogla se osjetiti diskrecija i poštovanje u odabirima kadrova, ali i u čitavom medijskom djelovanju. Kažem, zanimljiva je i ta napetost: želimo prikazati, želimo vidjeti što više, ali s druge strane uspjelo se u pravom smislu riječi zadržati poštovanje prema papi i prema njegovoj službi. S druge strane, Vatikan nije popustio, nije se dao uvući u medijski dinamizam, već je ostao vjeran svojim načelima. Vatikanski prijenos samog pogreba, ali i dana koji su slijedili, doista nam može biti uzor da se ne mora baš uvijek sve prikazati i ono što se direktno ne prikaže doista privlači pozornost te se može zadržati stav poštovanja“, pojasnio je Valković.
Darko Pavičić na kraju je komentirao što za Crkvu u Hrvata znači to što u konklavi, uz druge kardinale, sudjeluju i kardinali Vinko Puljić i Josip Bozanić.
„Lijepo je imati dvojicu kardinala“, rekao je Pavičić. Naglasio je da su obojica „vrlo poštovani kao kardinali u starijoj životnoj dobi i siguran sam da je to poruka i ostalim kardinalima da vide da jedan narod, jedna mala država, ima istaknute kardinale koji su važni Rimu. Nama je to također bitno i zbog poveznice koje nas vodi do kardinala Stepinca preko kardinala Kuharića i Šepera, tako da i ovo konklavu možemo gledati kroz hrvatsku prizmu. Bit će vrlo zanimljivo čuti i njihove analize jer su i prije sudjelovali u konklavama te će imati širi uvid. A iz toga će se, ono što je jako važno, vidjeti u kojem smjeru će ići Crkva i kakvog će to odjeka imati prema nama, prema Hrvatskoj. I ono što nas uvijek naravno najviše zanima: Hoće li sljedeći papa dovršiti kanonizaciju blaženog kardinala Stepinca? To je hrvatski ‘oblak’ iz kojeg možemo promatrati sve što se zbiva u Vatikanu ovih dana.“ (kta/ika)
