Svečanim Euharistijskim slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, u drugu nedjelju došašća 8. prosinca 2024., sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća BDM proslavile su svoju nebesku zaštitnicu i Dan svoje provincije. Također su molile za proglašenje blaženim i svetim svoga utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, koji je blago preminuo u Gospodinu toga dana prije 106 godine odnosno 8. prosinca 1918. Njegovi smrtni ostaci položeni su u dnu katedrale gdje sestre Služavke redovito stavljaju cvijeće i pale svijeće te mole na kraju svake Svete mise za njegovu beatifikaciju, a često im se pridruže svećenici, bogoslovi i drugi vjernici.
Uz sudjelovanje sestara Služavki Malog Isusa iz zajednica u Sarajevu, Gromiljaku, Vitezu, Čardaku, Doboju i Mostaru pod vodstvom provincijske glavarice s. M. Ane Marije Kesten, Misno slavlje prevodio je postulator kauze za proglašenje blaženim Josipa Stadlera i prepošt Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. Pavo Jurišić uz koncelebraciju četvorice svećenika. Sudjelovale su i sestre drugih kongregacija među kojima provincijalna poglavarica sestra Milosrdnica sarajevske provincije Majke Divne s. M. Vinka Bilješko i zamjenica provincijske predstojnice Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina s. M. Mira Bliznac te drugi vjernici.
Liturgijsko pjevanje skladno je animirao Katedralni mješoviti zbor “Josip Stadler” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Sestre Služavke čitale su misna čitanja i molitvu vjernika.
Uvodeći u Svetu misu mons. Jurišić je pojasnio da Crkva toga dana slavi drugu nedjelju Došašća te da se liturgijska proslava svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije prebacuje na sljedeći dan, 9. prosinca. Čestitao je sestrama Služavkama patron provincije te poželio da evanđeoski žive i djeluju u skladu sa svojom karizmom i smjernicama svoga utemeljitelja Stadlera.
Na početku prigodne propovijedi kazao je da je u drugu nedjelju došašća na adventskim vijencima upaljena druga svijeća. „Idemo u susret Gospodinu. Želimo da Bog dođe ne samo na naše ulice, u naše domove, nego i u naš život. Zato nam je potrebna obnova. Ono što nas sputava na putu obnove i vraćanju radosti jest grijeh i neznanje. Jedan vid neznanja jest i zatvaranje, žalost. Prorok Baruh govori o odbacivanju žalobničke haljine. Valja je jednom skinuti, jer nas priječi da upoznamo utjehu pravoga života. Poznata nam je slika žalobničke haljine. Mnoge žene u našem narodu nose crninu, neke čak i do kraja života. Time šalju poruku da je sa smrću njihove drage osobe umrla i njihova radost. Njihov se život dalje vrti oko uspomena iz prošlosti, vremena kada su njihovi bili na životu s njima. Tako se podsjećaju na ono što su imali i što su zauvijek izgubili. Tako im se stalno vraća osjećaj tuge i nesreće.
Ima životnih prigoda kada i najhrabriji pomalo gube nadu, kada samo oni koje smatramo ludima misle da će sve dobro završiti“, kazao je mons. Jurišić te dodao da je tako i u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa, kada je 8. prosinca 1918. sluga Božji Josip Stadler pošao s ovoga svijeta u kuću Očevu, nastala žalost i zavladala određena dezorijentiranost.
Propovjednik je potom podsjetio da je tadašnja sestra glavarica Družbe sestara SMI s. Krescencija napisala, između ostalog, sljedeće: „Čim je naš Utemeljitelj zaklopio oči počele su se sestre, što uplivom izvana, što iz drugih razloga, plašiti i govoriti što će sada, kada je on umro, biti od naše Družbe … Zaboravile su, što im je on govorio onom prigodom kada je na blagdan sv. Ane 1906. dijelio svetu regulu. Rekao je: ako umre nadbiskup, ne umire dragi Bog. Zaboravile su kako nas je ozbiljno korio zbog takvih riječi i bojazni. Nisu bile utvrđene u pouzdanju u Božansku Providnost, pa su se plašile, jer je svijet govorio: Sada su gotove, nema se za njih tko skrbiti. No to je moglo uznemiriti samo slabe duhove, jer su mogle za stalno držati, da je onaj, koji je tijelom mrtav, sada još moćniji kao zagovornik i zaštitnik naše Družbe i da nam može još više pomoći…“, podsjetio je mons. Jurišić te istaknuo kako „Božja Riječ traži da skinemo tu žalobničku odjeću koja u nama izaziva žalost i čini nas nesretnima, i da se okrenemo razmišljati o onome što ćemo dobiti a ne onome što smo izgubili“.
„Tada ćemo shvatiti da nas čeka puno veći dobitak, i da je gubitak zanemariv u odnosu na dobitak. Bog dolazi u pustinju i pustoš našega života i donosi nam poruku nade. Grijeh i neznanje su zapreka radosti i dolasku Božjem u naš život. Grijeh i neznanje su suradnici u gradnji zapreka dolasku Božjem u naš život. Grijeh sputava čovjeka i prijeti njegovu napretku…Potrebno nam je da se borimo protiv grijeha, da ga otklonimo i zaodjenemo se u ruho pravednosti i svetosti. Potrebna nam je stalna obnova. To nije lako, ali je na kraju uvijek okrunjena radošću. Zato nam nekako dobro dođe poruka Ivana iz pustinje. On traži obraćenje od svojih slušatelja, traži obnovu. Ne radi se nekoj izvanjskoj obnovi, zemlje, gradova ili vlastite kuće… Ivan poziva na unutarnju obnovu svakoga pojedinca. To je način da pripravimo put Gospodinu, da mu se poravnaju staze kako bismo doživjeli radost i očekivano Božje spasenje“, kazao je postulator Pavo te istaknuo da ih Božja riječ potiče na uspostavu ispravnog odnosa s Bogom. „O našem angažmanu ovisi hoće li nam se dogoditi ponuđena i pružena radost susreta s Bogom. Ako je ne doživljavamo u sebi to je samo zato jer smo orijentirani na ruševine svoga života, a zanemarujemo i propuštamo poziv na gradnju. Neka nam Blažena Djevica Marija Bezgrješna pokaže put i svojim zagovorom pomogne da uvijek iznalazimo put povratka Ocu nebeskom i njegovoj ljubavi“, zaključio je mons. Jurišić na kraju svoje propovijedi.
Na kraju Euharistijskog slavlja mons. Jurišić i svećenici te sve sestre Služavke Malog Isusa okružili su grob sluge Božjega Josipa Stadlera te zajedno sa svima prisutnima molili za proglašenje blaženim prvog vrhbosanskog nadbiskupa. Nakon blagoslova sestre su zapjevale pjesmu posvećenu svojoj Družbi i svome utemeljitelju Stadleru.
Sestre Služavke zajedno s uzvanicima okupile su se potom u svome provincijskom sjedištu u samostanu „Egipat“ na Bjelavama gdje su im dobrodošlicu poželjele s. Ana Marija i samostanska predstojnica s. Kristina Adžamić sa susestrama. (kta/i.t.)
