Michelle Hough, službenica za komunikacije Caritasa Internationalis
Nikad se ne mogu sjetiti potpune UN-ove definicije trgovine ljudima jer se radi o dug odlomak. No, osoba koja je preživjela trgovinu ljudima jednom mi je dala mnogo jednostavniju, a ipak britkiju definiciju koja mi je ostala upamćena: rekao je da je trgovina ljudima “trgovina ljudskim bićima kao posao”.
Kolege Caritasa Nigerije pripremaju se za konferenciju One Human Family, One Voice, No Human Trafficking
Na našoj konferenciji One Human Family, One Voice, No Human Trafficking u Abuji, Nigerija, dvije osobe koje su preživjele trgovinu ljudima rekle su nam kako je to biti tretiran kao roba, a ne kao osoba.
Eleanor* je imala samo 13 godina kada ju je njezina obitelj odlučila poslati u kuću ujaka u blizini Nairobija kako bi mogla ići u obližnju školu. Ujak je uzeo novac za njezino školovanje i porobio Eleanor godinu dana. Nije mogla izlaziti i morali su čistiti ujakovu kuću i čuvati mu djecu. Također ju je tijekom tog vremena seksualno zlostavljao drugi rođak.
Eleanor je uspjela pobjeći nakon godinu dana. Činjenica da ju je iskorištavao član obitelji dodatno je pogoršala situaciju. Dugo vremena nakon toga patila je od problema s povjerenjem i ljutnjom, no polako se oporavila i odlučila svojim iskustvom pomoći drugim ženama koje su bile zlostavljane.
Govoreći o ljudskoj ekologiji i uzrocima trgovanja ljudima na našoj konferenciji, kardinal Luis Tagle, predsjednik Caritasa Internationalis, upitao je smatraju li trgovci uopće svoje žrtve ljudima.
Rekao je: “Ropstvo počinje kada ljudi ne poštuju vlastitu ljudskost, svoja tijela i svoj duhovni potencijal. Sebe, a time i druge osobe, vide kao puke instrumente ili objekte za postizanje nekog cilja, posebice novca, profita, utjecaja ili moći.
Tijekom konferencije više od 130 sudionika raspravljalo je o pet glavnih područja trgovine ljudima: trgovini djecom, trgovini ljudima u kriznim situacijama, trgovini u pomorskoj industriji, trgovini radi radnog iskorištavanja i trgovini radi seksualnog iskorištavanja među ostalima.
Rebecca, još jedna preživjela, rekla nam je kako je lako upasti u trgovinu ljudima radi prostitucije. Živjela je u državi Edo u Nigeriji i zarađivala je za život popravljajući računala. Žena čije je računalo popravljala pitala ju je želi li raditi s bratom u Italiji, gdje bi zaradila više nego u Nigeriji.
Vjerovala je ženi pa se prilika da poboljša svoj život činila predobra da bi je propustila. Ali kad je stigla u Napulj, rečeno joj je da duguje 65.000 Eura i da će to morati vratiti hodajući ulicama.
“Čitao sam novine i vidio mnoge kampanje za podizanje svijesti o trgovini ljudima u mojoj zemlji. Ja sam fakultetski obrazovana i znala sam da trgovci ljudima postoje, no prevarom sam postala žrtva”, kaže Rebecca.
Rebecca je imala sreće pa je nakon vrlo kratkog vremena uspjela pobjeći i prijaviti što se dogodilo policiji. Znala je da ni s jednom drugom djevojkom ne može razgovarati o svojim namjerama.
Jedna od stvari koja mi je pala na pamet kad sam u prošlosti razgovarao sa ženama kojima se trgovalo radi prostitucije jest da je često žena ta koja ih prevari prije svega. Lomljenje ove veze povjerenja dodatno je otežano činjenicom da su žene koje hodaju ulicama često ohrabrene da obavještavaju jedna drugu o ljudima koji ih kontroliraju tako da su potpuno izolirane. Bijeg u takvim okolnostima postaje vrlo težak.
Žene se također boje bijega jer su možda prošle kroz tradicionalni ritual inicijacije tijekom kojeg se njima ili njihovim obiteljima prijeti smrću ako pokušaju pobjeći.
Rebecca sada radi s organizacijom za borbu protiv trgovine ljudima. Kaže: “Važno je da žene vide da je netko uspio pobjeći i da se ništa loše nije dogodilo njoj ili njezinoj obitelji.”
Naša konferencija održana je kako bi se crkvene i vjerske organizacije povezale s dužnosnicima i drugima koji se bave trgovinom ljudima i potaknuli ih na zajednički rad na okončanju ropstva i davanje glasa žrtvama.
S. Agatha Osarenkhoe EHJ iz mreže redovnica Talitha Kum, i predsjednica Nigerijske konferencije redovnica, rekla nam je: “Ovo je poziv koji nas potiče na djelovanje: “Ali morate braniti one koji su bespomoćni i nemaju ništa. nada. Budi pravedan i daj pravdu siromasima i beskućnicima” (Izreke 31:8-9). Mogli bismo nastaviti s mnogim biblijskim odlomcima, ali suština je da pokušavamo biti čuvari svoje braće/sestara. Oni koji su potlačeni i u ropstvu.”
