– Stradanje grkokatolika u Domovinskom ratu –
Ovih dana dok se diljem Hrvatske spominjemo žrtava Domovinskog rata, i Križevačka eparhija u Hrvatskoj obilježit će Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 18. studenoga, kao i Dan sjećanja na stradanje grkokatolika zajedno sa svim žrtvama Domovinskoga rata, 21. studenoga.
Pisati o grkokatolicima kao kategoriji stradalnika u Domovinskom ratu na prvu zasigurno pobuđuje određeno čuđenje. Domovinski rat bio je obrambeno-oslobodilački rat za neovisnost i cjelovitost Republike Hrvatske, a ne vjerski rat. Stoga vjerska odrednica i možda baš i nije prva okosnica kojom se definira branitelje i civile koji su u njemu stradali.
Svi oni koji su Republiku Hrvatsku smatrali svojom Domovinom ustali su u njezinu obranu. Oni su, istina, imali svoja imena,
prezimena, etničku pripadnost, pa i vjersku pripadnost, ali su prije svega bili hrvatski domoljubi. Svi stradalnici: hrvatski branitelji i civilne žrtve imaju neupitno jednako dostojanstvo i pravo na sjećanje i njihova žrtva ugrađena je u temelje hrvatske slobode.
Pa ipak taj globalni postulat jednakog dostojanstva poosobljen je kroz žrtvu konkretnog pojedinca, na koju određena zajednica (obitelj, mjesto, župa, etnička zajednica) njeguje spomen. Uspomena na žrtve Domovinskog rata zdravo se njeguje tamo gdje postoji jasna svijest o onima koji su je podnijeli, a jedna od odrednica tih ljudi je bila i njihova katolička vjera izrečena kroz istočnu tradiciju – bili su grkokatolici.
Naše grkokatoličke župne zajednice Križevačke eparhije iznjedrile su brojne branitelje od Vukovara i njegove okolice, pa do Žumberka i Varaždina, od Istre i Dalmacije do Dubrovnika i Konavla. Da, bilo je branitelja grkokatolika i iz Dubrovačkog, kao i Varaždinskog i Čakovačkog kraja koji su branili svoju Domovinu! Čini se, kako koji puta sami reduciramo činjenicu koja je za našu raspršenu i malenu duhovnu stvarnost značajna, a to je naša prisutnost na svim bojištima i branicima Domovine. Tko su ti naši ljudi, ti „grkokatolici“ koji su branili Hrvatsku? To su njezini građani, ljudi uglavnom i rođeni u njoj, žumberački Hrvati, Rusini i Ukrajinci.
Istina, u našem grkokatoličkom kontekstu najveću žrtvu podnijeli su ljudi iz naših župa Vukovar, Berak, Petrovci i Mikluševci, ali se želimo sjetiti i drugih hrabrih junaka koji danas u tišini počivaju negdje drugdje, u drugim dijelovima naše Domovine, a bili su porijeklom dio naše duhovne stvarnosti. U vukovarskom kraju nema grkokatoličke obitelji u kojoj netko u Domovinskom ratu nije stradao bilo kao branitelj, bilo kao civilna žrtva. Mnogi su prošli teror mučenja i silovanja u lokalnim improviziranim logorima, neki su odvedeni i u zarobljeništvo u logore u Srijemsku Mitrovicu, Begejce, Stajićevo, Niš. Još uvijek se traga za nestalim žrtvama. Na ekshumacijama gotovo uvijek zazvuči i pokoje žumberačko, rusinsko ili ukrajinsko prezime. Među žrtvama Domovinskog rata bilo je i male djece poput dječaka Borisa Vaseleka.
To su ti grkokatolici o kojima govorimo, ljudi koji su skupa s drugim hrvatskim braniteljima, rame uz rame, branili svoj dom od agresora ili pak kao civili stradali, a mi ih se želimo prisjetiti u ove dane sjećanja na stradanje Vukovara i Škabrnje, jer su dio nas, dio našega identiteta ugrađenog u ovu našu hrvatsku stvarnost.
Predstoji nam doduše i nadalje istraživati i objedinjavati žrtvoslove kako imena stradalnika ne bi zaboravom izblijedila, osobito tamo gdje su u pitanju pojedinci, jer svaka je žrtva podjednako vrijedna. U nekim župama sjećanje na stradalnike je živo i na obljetnicu stradanja mjesta čitaju se njihova imena, kao i na ”Zadušne subote” prema grkokatoličkom liturgijskom kalendaru. Na taj su način oni dio kolektivne memorije svoga mjesta.
Kako su stradalnici pripadnici različitih etničkih skupina, s različitim se interesom i pristupalo sustavnoj obradi podataka o njima. O stradalim Žumberčanima, znamo kako ih je u Hrvatskoj stradalo 17, od kojih čak 11 osoba iz Berka. U Berku je tako gotovo svaki 10 grkokatolik stradao! Još uvijek se traga za nekoliko osoba kojima se ne zna mjesto posljednjeg počinka. Treba još popisati nemalen broj onih koji su prošli kroz muke logora i sveukupni broj Žumberčana, sudionika Domovinskog rata.
Za ukrajinsku zajednicu postoji službeni potvrđeni popis stradalnika iz Uprave za zatočene i nestale. Prema tom popisu 40 osoba je poginulo ili nestalo, no potreban je entuzijazam kako bi se započeto dovršilo i publiciralo, u jednom kvalitetnijem formatu s boljim uvidom u broj onih koji su prošli mučenje u logorima, kao i broj onih koji su s dostojanstvom branili Domovinu Hrvatsku.
Najdalje je u istraživanju stradalnika, čini se, napravila rusinska zajednica. Osim službenih popisa, publicirana je 2015. godine i dvojezična knjiga, s navedenom korištenom literaturom, o stradanju Rusina u Domovinskom ratu. Knjigu je napisao Nikola Pap iz Vinkovaca. Ova knjiga imala je već nekoliko izdanja u tvrdom i mekom uvezu. Budući su Rusini već gotovo dva stoljeća uglavnom koncentrirani na području grada Vukovara i okolnih naselja (oko 80% od 3253 izjašnjena Rusina 1991. god.), tamo su podnijeli i najtežu žrtvu.
Prema službenim podacima iz Uprave za zatočene i nestale stradalo je 77, a nestalo 19 osoba (ukupno 2,98% ukupne populacije). Ilustracije radi, ukupni udio stradalih i nestalih u cjelokupnom stradanju hrvatskih žitelja iznosi 0,5%. Iz ovoga se vide pogubni razmjeri stradanja ove malene, Hrvatskoj državi lojalne, etničke zajednice. Osim popisa stradalih i nestalih prikupljeni su podaci i o točnom broju Rusina koji su sudjelovali u Domovinskom ratu: 356 osoba, 11,04% ukupne rusinske populacije, što je veliki postotak, a kroz logore je prošlo 128 osoba (3,94% ukupne populacije).
S obzirom na malobrojnost Rusina, Ukrajinaca i Hrvata Žumberčana u ukupnoj populaciji građana Republike Hrvatske, tek temeljito obrađeni podaci i uvid u postotke udjela stradalnika pokazuju nam razmjer žrtve i posljedice koje je ona ostavila, tamo gdje je cvijet mladosti mučenički stradao. S udivljenjem gledajući na njihovu žrtvu molimo za pokoj njihovih duša kako bi njihova mučenička krv bila sjeme i zalog naše budućnosti i opstanka. Vječni im spomen, slava i hvala!
O. mr. sc. Vladimir Sedlak, župnik Petrovaca
Foto: Grkokatolička župa Petrovci
