Zaštitnik zemljoradnika znao je vrijednost rada, ali nije dopustio da ga rad spriječi da prisustvuje misi, čak ni kad su ga suradnici progonili.
Sveti Izidor bio je svet čovjek koji je radio kao nadničar. Nije imao farmu, već je radio na farmi bogatog zemljoposjednika.
Jedna od njegovih navika od koje nikad ne bi odustao bila je predanost prisustvovati svakodnevnoj misi.
Fr. Michael Mueller objašnjava u svojoj knjizi Presveta Euharistija naše najveće blago kako su ga “neki njegovi suradnici optužili svom gospodaru za ostajući predugo u crkvi i uvijek prekasno na posao.”
Sveti Izidor je vjerovao da ima dužnost prema Bogu, ali i da ima dužnost prema svom poslodavcu. Umjesto da zanemari bilo koju dužnost, sveti Izidor je molio Boga za pomoć u ispunjavanju svojih obveza.
Ono što se zatim dogodilo bilo je krajnje neočekivano i najpopularnija je priča ispričana o životu svetog Izidora.
Mueller dalje objašnjava kako se vlasnik zemljišta želio osobno uvjeriti zanemaruje li sveti Izidor svoje dužnosti da prisustvuje misi ili ne:
Njegov gospodar, da se uvjeri u istinitost optužbe, izađe rano ujutro da vidi je li Izidor došao na vrijeme na farmu; ali kako je veliko bilo njegovo zaprepaštenje kad je ugledao dva anđela, odjevena u bijelo, oru s dva volovska jarma i sv. Izidor u njihovoj sredini. Od tog vremena pa nadalje Izidor je bio u velikom štovanju bogatog farmera i svih koji su čuli za tu činjenicu.
Na taj je način sveti Izidor mogao ispuniti svoje svakodnevne obveze na imanju i prisustvovati svakodnevnoj misi.
Sveti Izidor želio je Boga držati na prvom mjestu u svom životu, uvijek se ujutro prvo molio.
Također je znao kakvu će milost i snagu dobiti od pohađanja mise i klanjanja Bogu u Euharistiji te je dnevnu misu učinio prioritetom.
U mnogočemu je njegova vjera bila slična onoj Majke Terezije, koja je inzistirala na svakodnevnom svetom satu prije Isusa u Euharistiji.
Majka Tereza održala je snažan govor okupljenima na Euharistijskom kongresu u Philadelphiji 1976., i ponovila ovu jednostavnu činjenicu:
Da bih mogao živjeti ovaj život zavjeta, ova četiri zavjeta, trebamo da naš život bude protkan euharistijom. Zato svoj dan započinjemo s Isusom u Svetoj Euharistiji. S njim idemo naprijed. A kad se navečer vratimo, imamo jedan sat klanjanja pred Isusom u Presvetom Sakramentu, i na to ćete se iznenaditi, da nismo morali smanjiti naš rad za siromahe.
Iako nije svatko u mogućnosti svakodnevno prisustvovati misi, svi možemo učiti iz ovih primjera i nastojati staviti Boga na prvo mjesto u svom životu.
