Marijinom uznesenju na nebo, Velikoj Gospi, posvećena je središnja župna crkva u gradu Rijeci. Vela crikva ili Assunta već stoljećima je mjesto gdje se štuje Gospa. Ipak, zbog blizine trsatskog svetišta, središnje slave župnog blagdana, kako je uobičajeno, bilo je dan ranije, u četvrtak 14. kolovoza, a misu bdijenja predvodio je nadbiskup Mate Uzinić. Nakon mise svećenici i vjernici sa svijećama krenuli su u procesiju za Gospinim likom ulicama starog grada. Nosili su stoljetni, restaurirani kip Srca Marijina koji ima dugu povijest štovanja među Riječanima.
Nadbiskup je u propovijedi vjernike pozvao na svetost gledajući Mariju kao uzor u slušanju, prihvaćanju i izvršavanju Božje volje u svakodnevnim situacijama. To je blaženstvo svakodnevnice, rekao je nadbiskup podsjećajući na poziv na svetost svih ljudi upućen s Drugog vatikanskog sabora. Pokojni papa Franjo tu je svetost nazivao „radnom“ i „susjedskom“, svetost koju je moguće prepoznati u ljudima koje susrećemo, a papa Lav XIV. govori o svakodnevnoj plodnosti koju vezuje uz primjer Marije.
„Isusova veličina čini velikom i njegovu Majku. Zato jedna žena iz mnoštva, gledajući u Isusa i slušajući njegove riječi, pohvalno kliče: ‘Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!’ Na ovu pohvalu Isus je odgovorio ‘blaženiji onaj tko sluša Božju riječ i vrši je’.“ Nadbiskup je tako objasnio da sama činjenica što je Marija majka Božja nije dovoljan razlog za blaženstvo. Postoji veće blaženstvo, blaženiji je onaj tko sluša Božju riječ i vrši je.
„Ona je blažena jer je Majka Isusova, ali još više zato što je slušala, vjerovala i provodila u djelo Božju riječ. Njezina veličina ne izvire iz njezina tjelesnog majčinstva, nego iz poslušnosti Božjoj volji. A to što je postala majka je posljedica. Božja volja od nje je tražila da začne i rodi Sina, da ga othrani i odgoji, da bude s njim i uz njega čak i kada nije mogla shvatiti sav doseg i posljedice takvog izbora.“ Istaknuo je tako kako se blaženstvo ne postiže samo time što je netko kršćanin nego onime kako živi.
„Marija se u Crkvi ističe svojom vjernošću Božjem naumu. Zato je u ovoj svetkovini promatramo u nebeskoj slavi. A i mi možemo postati dionici njezine proslave – ako, poput nje, svoj odnos prema Božjoj riječi gradimo na slušanju i vršenju“. Citirao je riječi sv. pape Pavla VI.: „Djevicu Mariju Crkva je uvijek predlagala vjernicima na oponašanje ne toliko zbog načina života koji je vodila, a još manje zbog sociokulturnog okruženja u kojem se on odvijao – koje je danas gotovo posvuda prevladano – nego zato što je, u svojoj konkretnoj životnoj situaciji, u potpunosti i odgovorno prionula Božjoj volji.“ Nadbiskup je stoga potaknuo vjernike da i danas, poput Marije osluškuju i vrše Božju volju.
„Ne trebamo pokušavati biti Marija tako da oživljavamo vrijednosti prošlih vremena, niti tražiti neprijatelje koje treba pobijediti i na koje bismo svalili krivnju za ono što nam se događa, kao što se zna događati u Crkvi. Pozvani smo živjeti poslušnost Božjoj riječi u svom vremenu, u svakodnevnim zadaćama i izazovima koje nam ono donosi – pa i u odnosima s onima koji misle, žive i vjeruju drugačije od nas, ili uopće ne vjeruju, a koji nam zbog toga nisu neprijatelji nego izazov i poslanje te sestre i braća, oni s kojima smo, u duhu Drugoga vatikanskog sabora i Sinode o sinodalnosti, uvijek i ponovo pozvani ulaziti u dijalog.“
U nastavku je objasnio kako je svakome Bog dao vlastiti put i darove da ga može ostvariti. „Svi smo pozvani biti svjedoci kršćanskih kreposti – vjere, nade i ljubavi, u svojoj svakodnevici. To je put kojim se ostvaruje biti sveti. Supružnici to čine vjerno živeći svoju ljubav i otvorenost životu. Muškarci i žene u raznim zanimanjima – uzdržavajući obitelji i surađujući u poslanju Crkve, osobito kroz kršćanski odgoj svoje djece. Bolesnici – strpljivo podnoseći svoju bolest i predajući se skrbi drugih. Mladi – trudeći se steći što više znanja kako bi mogli odgovoriti Božjem pozivu. Stariji – podržavajući s ljubavlju i strpljenjem mlađe, dijeleći im životnu mudrost i moleći za njih bez gorčine i žaljenja. Osobe s invaliditetom – učeći nas da Crkva treba biti uključiva, spremna prihvatiti svakoga sa svim njegovim posebnostima.“
U svemu tome vjernici mogu pronaći uzor u Mariji iako svatko ima svoj put. Nadbiskup je ispričao anegdotu o jednom svećeniku koji je nosi sličicu Majke Božje. Kad su ga pitali tko je to, rekao je „Moja majka“. Na primjedbu da baš i ne sliče, rekao je: „Istina, ali se svaki dan trudim kako bih joj sličio sve više“.
„Upravo je to poziv Velike Gospe: biti slični svojoj majci Mariji, pretvarajući u skladu s Božjom voljom i onim pozivom koji on ima sa svakim od nas svoj život u dar za druge, rastući u svetosti kroz svoje svakodnevne obveze i zadaće. To je način na koji postajemo sve sličniji Mariji, a s njom zapravo njezinom Sinu i našem Gospodinu Isusu Kristu koji ju je dušom i tijelom pridružio svojoj nebeskoj slavi, potpuno je sebi suobličio. Molimo da i mi možemo postati dionici te slave.“
Župnik Sanjin Francetić na kraju je mise, a prije procesije, najavio raspored misa za blagdan Uznesenja među kojima će biti i grkokatolička liturgija na kojoj se očekuju brojne Ukrajinke i Ukrajinci koji su mir pronašli u Rijeci i okolici, predvodit će o. Andrej Sayak. „Sve je to dio zajedništva Crkve i činimo to kako bi kao Crkva bili na usluzi našim građanima. Tako mogu birati hoće li na blagdan Uznesenja Marijina ići na misu u trsatsko svetište ili u crkvu posvećenu Mariji u središtu grada“, zaključio je Francetić.
Objavljeno: 15. kolovoza 2025.
