Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, na Veliku subotu 19. travnja, u bazilici sv. Kvirina u Sisku, liturgiju Vazmenog bdjenja. Koncelebrirao je rektor bazilike Robert Jakica, a služio đakon Croat Balija.
Na početku svečane liturgije biskup je pred katedralom blagoslovio oganj i upalio Uskrsnu svijeću koja je u svečanoj procesiji unesena u baziliku. Slijedio je Hvalospjev svijeći koji je pjevao župnik Jakica, te Služba riječi u kojoj su starozavjetne tekstove i psalme čitali i pjevali članovi Zbora bazilike i drugi vjernici.
Obraćajući se katekumenima koji su te večeri postali punopravni članovi Crkve, biskup je prije svega izrazio radost što će sudjelovati u podjeli ovih svetih sakramenata inicijacije. Pojasnio je i kako se oni primaju u znakovima, no to nisu prazni znakovi nego znakovi koji sadrže ono što označuju. „Tako voda krštenja označuje pranje, ali po molitvi Crkve i volji samoga Gospodina Isusa Krista tako se u kršteniku događa nutarnja promjena, duša se čisti od grijeha i čovjek zemaljski postaje čovjekom Božjim; sveto pomazanje ili Krizma također je vidljivi znak, ali nevidljiva milost je sam Duh Sveti koji ulazi u dušu i kao ulje radosti, kako ga naziva Pismo, pomazuje nutrinu čovjekovu da bude ugodno boravište Božje; sveta Pričest je primanje posvećenog Kruha, ali taj kruh nije samo znak božanske hrane nego je to sam Krist koji je rekao: ja sam Kruh života. Tako ovo sveto slavlje postaje primanje božanskih darova i preobražaj odnosno oplemenjivanje naših duša“, rekao je biskup čestitavši krštenicima, krizmanicima i pričesnicima na odluci da se odazovu Božjem pozivu se te postanu Kristovi učenici.
Progovorivši o čitanju iz Knjige Postanka (Post 22,1-18), te potom i iz Knjige Izlaska (Izl 14,15-15,1a) biskup je ustvrdio kako su Abrahamova vjera i izlazak Židova iz Egipta preko Crvenoga mora temeljna vjernička iskustva starozavjetnih židovskih vjernika. „Abraham je prvi vjernik koji je uzvjerovao u jedinoga pravoga Boga i on ga sluša. Na njegovu je riječ napustio svoj zavičaj, vjerovao je Božjem obećanju da će od njega izići narod premda ljudski gledano nije više mogao imati djece jer je bio star i žena Sara nerotkinja… on je ipak Bogu vjerovao. I sad tog obećanog sina Izaka Bog traži žrtvovati. On se ne dvoumi, uzima sina i penju se zajedno na brdo Moriju. Međutim čuli smo, Bog ne želi ljudske žrtve i zaustavlja naum Abrahamov. Ali Bog se uvjerio da je Abraham bio poslušan i želio sve ispuniti što je mislio da Bog od njega traži. Izak ovdje predstavlja Isusa, a Morija Kalvariju. No, Abraham nije žrtvovao svoga sina Izaka, a Bog Otac je žrtvovao sina svoga Isusa. Na Kalvariji on je dao život za sve nas, grješnike. Abraham nas poučava da vjerujemo Bogu i kad se čini nemoguće, da se uzdamo u njega i kad izgleda da trebamo proživjeti nešto što nije uobičajeno, jer njegova nas ruka uvijek drži i čuva… On će nas izbaviti iz teških situacija i dati nam svoju milost, pružiti svoju ruku i spasiti nas“, poručio je biskup.
Osvrnuvši se i na evanđeoski odlomak koji govori o ženama na grobu i pitanju „Zašto tražite živoga među mrtvima?“, biskup je upozorio da današnji čovjek često traži smisao, mir i sreću ondje gdje ih ne može naći – u prolaznim stvarima, umjesto u Kristu koji je izvor života. „Naša vjera živi od Kristova uskrsnuća. Ona započinje krštenjem i jača se svetim sakramentima, ali svakodnevno se živi u našim odnosima prema Bogu, prema bližnjima i nama samima“.
Na kraju propovijedi, biskup je uputio poziv na novi početak. „Izaberimo put Isusov: ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjima i ljubav prema sebi. Tako ćemo biti najbolji svjedoci Uskrsa, koji nije samo vanjski blagdan, proslava nečega što se Isusu dogodilo, nego i naš način života, onoga što se nama neprestano događa: a to je život s Bogom, život nebeski, život uskrsnuća“.
Nakon homilije biskup je blagoslovio krsnu vodu te zatim krstio šestero odraslih katekumena i podijelio sakrament svete potvrde dvadeset i četiri kandidata.
