Vazmeno bdijenje u katedrali svetog Jakova predvodio je biskup Tomislav Rogić. Koncelebrirali su gvardijan samostana svetog Frane i rektor Nacionalnog svetišta svetog Nikole Tavelića fra Josip Ivanović, katedralni župnik don Krešimir Mateša i biskup u miru Ante Ivas.
Nakon blagoslova ognja i ulaska Svjetla Kristova, fra Josip Ivanović otpjevao je hvalospjev uskrsnoj svijeći. Po završetku Službe svjetla uslijedila je Služba riječi nakon koje je blagoslovljen krsni zdenac i obnovljena su krsna obećanja.
U homiliji biskup Rogić kazao je okupljenim vjernicima kako su se okupili proslaviti događaj koji nas nadilazi, koji mijenja svijet kao ni jedan drugi, a to je noć Kristova Uskrsnuća iz groba. „Čitava večerašnja liturgija pokušava znakovima – simbolima – gestama uvesti nas u nadnaravno, u Božansko djelovanje, u otvorena vrata vječnosti, u život s Bogom zauvijek. Neopisivo, ne protumačivo a opet pred nas stavljeno, čovjeku od Boga objavljeno. Svi smo večeras poput žena koje su došle na grob Isusov. Pitaju se – kako do Isusa – Tko će im odvaliti kamen s groba, da ga još jednom oplaču, pomažu. A kad tamo – kamena više nema – dovaljen je. Grob je prazan. Anđeo naviješta uskrsnuće“.
Potom je ukazao na simboliku i simbole koje pred vjernike stavlja obred Vazmeno bdijenja. „Večerašnja liturgija nam svjedoči, potiče, razgaljuje dušu da obnovi svoju vjeru i ne podlegne tim napastima. U gestama obreda nudi nam preobrazbu, nudi nam put vjere!“, kazao je biskup Rogić.
Simbolika vatre, simbolika svijeće, simbolika vode – sve te slike, usprkos svojoj ljepoti i snazi, blijede su da nam do kraja pokažu istinu ove noći. „Bog koji je svoga Sina poslao da bude čovjekom, da uzme ljudsku narav, da u poslušnosti Ocu podnese nedužan sramotnu smrt, ponižen i poražen do kraja – barem kako se činilo i čini ljudskom oku – slavno ustaje iz groba. Otac ga je uskrisio. Sin Božji sada nosi ranjenu ljudsku narav u Božansku narav da je preporodi jednom zauvijek. Učinio je to da bi svaki koji u njega povjeruje bio dionikom te pobjede. Da bi je svaka vjernička duša mogla, milošću Božjom, u vjeri ostvariti. Uskrisiti iz svih nevolja i još više: pobijediti svaki strah od ništavila, od vlastitih slabosti, od smrti i besmisla“.
„Neka ova noć Kristova uskrsnuća bude noć našeg obnovljenog opredjeljenja za Krista. Neka naša životna nada bude u njemu čvrsto usidrena, da njegova pobjeda postane i naša pobjeda po snazi Božje ljubavi za nas: u žrtvi križa i snazi Uskrsnuća – očitovane. Bog u kojega kršćani vjeruju je Bog živih, a ne mrtvih – sam Isus reče! Podaren nam je dah života da ovdje na zemlji prionemo uz Božje milosrđe, uz Isusova blaženstva, uz Kristovu zapovijed ljubavi s posljednje večere. Tada naš zemaljski život nije konačan, nego beskonačan. Tada poznamo smrt kao prag, kao prolaz iz ropstva u slobodu, iz smrti u život. To je ono što na Uskrs slavimo i na čemu našu vjeru svakodnevno hranimo.“, kazao je biskup u homiliji.
