Argumenti za čistilište su biblijski i analogni, ukorijenjeni u Božjem planu da pročisti duše za nebo kroz proces pročišćavanja ljubavi.
Katolici i protestanti se slažu da je svatko tko je spašen spašen samo Božjom milošću kroz vjeru, kao rezultat žrtvene i otkupiteljske smrti našeg Gospodina Isusa na križu za nas, i da su izabrani koji idu na nebo Bog predodređen da učine tako, i da (bez samo kalvinista) surađujemo u našoj slobodnoj volji da prihvatimo ovu milost.
To je “i/i”. Bog to čini, a i mi to “činimo” surađujući s njim – “mi smo Božji suradnici” (1. Korinćanima 3,9); “Radio sam više nego itko od njih, iako nisam bio ja, nego milost Božja koja je sa mnom” (1. Korinćanima 15,10); “radite na vlastitom spasenju sa strahom i trepetom; jer Bog djeluje u vama” (Filipljanima 2,12-13); “otiđoše i propovijedahu posvuda, dok je Gospodin surađivao s njima” (Mk 16,20).
Nadalje, katolici i protestanti se slažu da, nakon (početnog) opravdanja i regeneracije, kršćanin treba činiti dobra djela i uložiti sve napore da uveća pravednost i svetost – tj. proces posvećenja – “kao što je svet onaj koji vas je pozvao, i sami budite sveti u svom ponašanju” (1. Petrova 1,15); “Ako vaša pravednost ne bude veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Matej 5:20); “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas” (Ivan 15:12).
Luther i Calvin, najistaknutiji rani protestantski vođe, tehnički su odvojili posvećenje od opravdanja i spasenja, ali su još uvijek snažno naučavali da su dobra djela potpuno potrebno u kršćanskom životukao očitovanje ili dokaz istinske, autentične vjere. Protestanti često izjavljuju da “smo spašeni samo vjerom, ali ne vjerom je sama.”
Ne smijemo karikirati vjerovanja naše protestantske braće i sestara. Ozbiljni, teološki obrazovani protestanti to rade ne podučavati antinomizamili shvaćanje da se netko spašava samo vjerom; stoga mogu živjeti bilo kojim grešnim, razuzdanim načinom života koji požele, bez brige za konačno spasenje. Naši su stavovi često karikirani i iskrivljeni; nemojmo pasti u istu pogrešku i grijeh u opisivanju protestantizma.
Katolici i protestanti se većinom slažu da će gotovo svi umrijeti s grijehom koji je još uvijek prisutan u njihovim životima. Oni misle da je to istina za sve; vjerujemo da je to istina za veliku većinu (osim nekoliko svetaca koji postignu bezgrešnost).
Štoviše, slažemo se da tko stigne u nebo, bit će oslobođen stvarnog grijeha — ne samo deklarirano biti tako (kao u protestantskom imputiranom ili forenzičkom opravdanju), prema jasnom biblijskom učenju. “Ništa nečisto neće ući u nju” (Otkrivenje 21:27); “svetost bez koje nitko neće vidjeti Gospodina” (Hebrejima 12,14); “nova nebesa… u kojima prebiva pravednost” (2. Petrova 3,13). Nadalje, nekoliko odlomaka navodi grijehe koji onemogućuju ulazak na nebo (1. Korinćanima 6:9-10; Galaćanima 5:19-21; Efežanima 5:5; Otkrivenje 22:15).
Postavlja se pitanje: kako netko postati bezgrešna i prikladna za nebo? Događa li se ovo trenutačno (s Bogom koji nas je “zapalio”), kako vjeruje većina protestanata, ili je to više proces? Čini se da sveti Pavao upućuje na samo čistilište:
… Dan će to otkriti, jer će se u vatri objaviti, a vatra će ispitati kakav je koji posao učinio. … Ako čije djelo izgori, pretrpjet će gubitak, iako će se on sam spasiti, ali samo kao kroz vatru. (1. Korinćanima 3,13.15)
Argument za čistilište kao proces uglavnom je analogno jedan, temeljen na mnogim odlomcima o tome kako je Bog već pročistio i pročistio vjernike tijekom ovaj život. Ilustrativan je trn u tijelu svetog Pavla (2. Korinćanima 12,7-9), za koji on kaže da mu je dan “da me spriječi da budem previše ushićen”. Zatim pripovijeda kako je Bog progovorio i rekao: “Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga usavršuje u slabosti.” Stoga je Pavao pristao i napisao: “Rado ću se hvaliti svojim slabostima da Kristova snaga počiva na meni.” Vrlo je poput čistilišta.
U Rimljanima 5:3-5 Pavao piše da se “radujemo svojim patnjama, znajući da patnja proizvodi postojanost, a izdržljivost karakter, a karakter rađa nadu, a nada nas ne razočarava.” U istoj poslanici u 8,17 on proglašava da smo “sunasljednici Kristovi, pod uvjetom da s njime trpimo”. Još tri ključna odlomka u ovoj raspravi su sljedeća:
- Jer Gospodin odgaja onoga koga ljubi i kažnjava svakoga sina kojega prima. Zbog discipline morate izdržati. Bog vas tretira kao sinove; … Trenutačno se svaka disciplina čini više bolnom nego ugodnom; kasnije donosi miran plod pravednosti … (Hebrejima 12:6-7, 11)
- … za neko vrijeme možda ćete morati trpjeti razne kušnje, tako da autentičnost vaše vjere, dragocjenija od zlata koje je propadljivo, prokušano vatrom, može postati hvalom, slavom i časti pri objavi Isusa Krista. (1. Petrova 1,6-7)
- Ljubljeni, nemojte se iznenaditi vatrenoj kušnji koja dolazi na vas da vas iskuša, kao da vam se nešto čudno događa. Ali radujte se koliko sudjelujete u Kristovim patnjama, da biste se mogli radovati i veseliti kad se njegova slava objavi. (1. Petrova 4,12-13)
Zaključujemo, dakle, da je čistilište — neophodno da nas preobrazi kako bismo postali potpuni i stvarno sveti na nebu — proces, jer znamo da u svojim bitnim elementima, isto pročišćavanje i posvećenje u ovom životu zahtijevaju vrijeme, i tamo nije dobar razlog za mišljenje da metode koje Bog koristi u ovaj život koji bi nas učinio svetijima, trebao bi biti bitno drugačiji u sljedeći život.
Želimo sve odmah (brzu hranu, moderne pogodnosti itd.), ali Božje vrijeme i providnost ne funkcioniraju tako, kao što svatko tko je ozbiljno želio živjeti kao Isusov učenik dobro zna iz osobnog iskustva.
