Vatikan, 1. ožujka 2024. / 12:37
Sveto koplje, također poznato kao Longinovo koplje, ima značajno mjesto u kršćanskoj tradiciji kao oružje za koje se vjeruje da je probolo Isusov bok tijekom njegovog raspeća. Tradicija kaže da vatikanska bazilika svetog Petra ljubomorno čuva relikviju koja je dio Svetog koplja.
Evanđelje po Ivanu daje jedinu biblijsku referencu za ovaj događaj, pripovijedajući da je rimski vojnik po imenu Longin, uoči subote, osigurao Isusovu smrt probovši ga kopljem u bok. Ovaj čin, kako je opisan u Ivanu 19:34, izazvao je stoljeća poštovanja i fascinacije diljem Europe i unutar Vatikana.
Vojnik vjere
Priča o svetom Longinu razvila se u razne lokalne legende, pridonoseći bogatoj tapiseri kršćanstva. Grad Lanciano u regiji Abruzzo navodi se kao njegovo rodno mjesto, tvrdeći da se tamo dogodilo njegovo mučeništvo. Suprotno tome, Mantova u Lombardiji tvrdi da je Longin propovijedao u tom području, da je ondje bio mučen i da je donio relikvije Gospodinove dragocjene krvi i spužvu korištenu tijekom muke u gradsku baziliku svetog Andrije.
Različite priče koje okružuju svetog Longina naglašavaju raširenu pobožnost i utjecaj njegovih djela zabilježenih u Evanđelju po svetom Ivanu iu legendama koje nadilaze svetopisemsku tradiciju.
Liturgijski spomen
Blagdan sv. Longina u povijesti se slavio 15. ožujka. Rimski martirologij pak spominje sveca 16. listopada bez spomena mučeništva. U zapisu stoji: “U Jeruzalemu, spomendan svetog Longina, koji se časti kao vojnik koji kopljem otvara bok raspetome Gospodinu.”
Unutar Vatikana
Kip svetog Longina, koji je izradio Gian Lorenzo Bernini i nalazi se u bazilici svetog Petra, svjedoči o njegovoj ulozi u kršćanskoj povijesti. Kip je jedan od četiri kipa koji stoje u nišama stupova koji podupiru Michelangelovu kupolu.
U Vatikanu se tijekom prvog tjedna korizme održava posebna ceremonija u bazilici svetog Petra. Uoči druge korizmene nedjelje – ove godine 24. veljače – okupljaju se kanonici Bazilike svetog Petra s nadpresvećenikom bazilike, sadašnjim monsinjorom Maurom Gambettijem, te sa svećenicima koncelebrantima i ostalim ministrantima. Obrađuju se do glavnog oltara, trenutno u fazi restauracije, koji označava grob sv. Petra. Podno oltara susreću vjernike koji čekaju početak liturgije.
Slavitelj započinje uvodnom molitvom i kadi procesijski križ koji nosi Kristovo tijelo. Zbor pjeva Litanije svetim do intoniranja “Sv. Petre, moli za nas« — pjeva se tri puta u čast »postaje«, koja se drži na današnji dan u korizmi. (Svaki dan tijekom korizme, mjesna Rimska crkva hodočasti drugom grobu mučenika, što se naziva hodočasničkim itinerarom crkve Rimske postaje.)
Nakon trećeg intoniranja svetom Petru poslužitelji oltara iza križonoše predvode procesiju. Slijede ih svećenici koncelebratori, kanonici i slavitelj. Procesija ide lađom bazilike. Nazočni, časne sestre i vjernici, pridružuju se procesiji, nastavljajući pjevati Litanije za svece. Procesija nastavlja kroz baziliku, a kulminira u prostoru oltara stolice za svetu misu.
Još jedna procesija
Nakon mise nastaje poseban trenutak dok ministranti i poslužitelji obilaze glavni oltar dok zbor pjeva “Stabat Mater”. Sljedeća antifona također se pjeva na latinskom: “Unus militum lancea latus eius aperuit et continuo exivit sanguis et aqua”, čiji je prijevod: “Jedan od vojnika kopljem otvori bok i odmah poteče krv i voda. .”
Zbog raditi na baldachinu Petra, procesija se ove godine nastavlja oko baldahina oltara i zaustavlja se ispred kipa sv. Andrije. Klerici skidaju pokrivala, mitre i birete te se okreću prema kapeli iznad kipa sv. Veronike. Molitvu izgovara kanonik koji će izložiti relikviju Svetog Koplja. Zatim odlazi po relikviju u pratnji još dva kanonika.
Zvona počinju zvoniti. Trojica kanonika polako izlaze iz kapele na ložu, a jedan s crvenim rukavicama nosi relikviju koplja svetog Longina. Kanonik, u pratnji druge dvojice, nastavlja pokazivati relikviju u svim smjerovima za štovanje prisutnih, dok thurifer kadi relikviju odozdo.
Relikvija je prikazana iz središta lođe, zatim s njezine lijeve i desne strane, te natrag u središte kako bi se relikvija posebno podigla za posljednji pogled.
Zvona se još jednom oglašavaju dok se relikvija vraća u svoju kapelu – konačno, službenici mise prenose u sakristiju bazilike. Time je postajna liturgija obavljena.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Korizmeni primjer
Prema tradiciji, Longin nije samo svjedočio raspeću, već je i izliječen od bolesti očiju krvlju koja je tekla iz Isusova boka. Za njega se također kaže da je satnik koji je rekao: “Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji” (Mt 27,54).
U zamršenoj tapiseriji rimske tradicije, Sveto koplje i lik svetog Longina stoje kao simboli predanosti, žrtve i iscjeljenja. Biblijska referenca u Evanđelju po Ivanu, zajedno sa stoljećima štovanja, isplela je pripovijest koja tvori samu strukturu korizmenog iskustva u mjesnoj Crkvi Rimske biskupije i duhovnosti Bazilike svetog Petra.
Sveto koplje nastavlja osvajati srca i umove, pozivajući vjernike da promišljaju o dubokom značaju Kristove žrtve na križu i da zajedno sa svetim Longinom kažu: “Ovaj čovjek zaista bijaše Sin Božji.”
Ovaj je članak bio izvorno objavljeno u EWTN Vatikanpartner CNA.