Najvažniji kršćanski blagdan, Uskrs, svečano je proslavljen 20. travnja u riječkoj katedrali sv. Vida. Liturgijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić i na početku propovijedi kazao da dva evanđeoska ulomka koje su se čitala na Vazmenom bdijenju te uskrsnoj misi, govore o različitim znakovima Isusova uskrsnuća, ali još nismo došli do onog stadija u kojemu se Isus ukazao određenim svjedocima o čemu nam govori ulomak iz Djela apostolskih. Najočitiji znak koji možemo primijetiti je Isusov prazan grob. S njim su povezani i povoji koji su položeni sa strane. Taj prazan grob može govoriti više stvari, ali povoji složeni sa strane govore da se dogodilo nešto posebno. Zato ostaju kao trajni znak da Isus koji je položen u grob na Veliki petak, nakon tri dana nije više u grobu i da je onako kako je govorio svojim učenicima – da je uskrsnuo iz groba, rekao je Uzinić.
Ali, nastavio je nadbiskup, postoji još jedan znak koji je važno istaknuti u ovoj godini kada slavimo veliki jubilej, 2025 godina od Isusova utjelovljenja, zatim 1700. obljetnicu Nicejskog, a kasnije dodavanjem još nekih članaka i Carigradskog vjerovanja kojim je utvrđena naša kršćanska vjera u Isusa Krista, i 100 godina naše Riječke biskupije koje slavimo uz jubilarno geslo: „Hodočasnici nade“. Ove godine sa svim kršćanima slavimo Uskrs što je znak da, iako smo razjedinjeni, to je znak naše povezanosti i zajedništva. Iako na različite načine čestitamo, šaljemo istu poruku da je Isus uskrsnuo. S tom porukom postajemo povezani, postajemo jedno.
Taj znak može se prepoznati u evanđeoskom ulomku koji spominje Mariju Magdalenu, Petra i učenika Ivana, a taj znak je jedinstvo, zajedništvo. To je znak za koji bih volio da odzvanja i ovog Uskrsa, da i jubileje i Uskrs zajedno slavimo, rekao je nadbiskup dodavši da spomenute tri osobe povezuje prazan grob, ali Marija, kad je primijetila prazan grob, ide Petru, ide učenicima. Oni joj možda na prvu ne vjeruju, ali kako je ona jedna od njih, idu vidjeti. Među Ivanom i Petrom vidimo zajedništvo jer vidimo Ivana kako čeka Petra. Petar prvi silazi u grob, a Ivan za njim. Petar, pomiješanih osjećaja, a Ivan s osjećajem vjere da se dogodilo uskrsnuće, nastavljaju zajednički hod. Polazeći od tog groba, polazi hod Crkve u kojoj će, uz ostale znakove Kristova uskrsnuća, osobito biti snažan znak zajedništva, povezanosti i jedinstva.
Istovremeno, mi koji vjerujemo u Isusovo uskrsnuće ostavljamo svima koji nas gledaju da vide da nismo jedno, da nismo zajedno, da smo razjedinjeni, upozorio je propovjednik. „Zajedništvo smo, kao kršćani, dužni ponuditi svima, čitavom čovječanstvu, jer Isusovo uskrsnuće ne tiče se samo nas, nego svih. To je novi početak, novo stvaranje koje nije ponuđeno samo nekima, nego svima.“
U tom smislu nadbiskup je spomenuo misao pape Franje iz njegovog životopisa „Nadaj se“, u kojoj ističe da Krist pripada svima. Poslanje Crkve je rad na tome da se ovaj Božji plan ostvari. Naša zadaća, naše poslanje, polazeći od Isusova groba, je da u Kristu svi budu jedno, da se svi osjete pozvani i da svi osjete da je Krist za njih uskrsnuo i da s Kristom postanemo ljudi uskrsnuća. Kristovo uskrsnuće ne tiče se nekih, nego je nešto što se tiče svih, istaknuo je Uzinić.
„Nebo nije privatni susret u četiri oka s Bogom. Mi se nećemo spasiti sami. Mi se spašavamo s drugim. Uskrsnuće nije privilegija posebno odabranih. Nebo je otvoreno svima. To nam kaže Isusovo uskrsnuće i može se postati dionik neba samo u zajedništvu s drugima,“ istaknuo je Uzinić.
„Nebo o kojem govorim, kao i uskrsnuće, su iznadpovijesne kategorije, no oni imaju svoj povijesni rast. Isusovo uskrsnuće je početak te će nebo i uskrsnuće biti dovršeni tek na kraju vremena, tek kada bude dovršeno uskrsnuće u pridruživanju svih svetih na nebu, kada se i posljednji čovjek pridruži Isusu uskrslome. Tada će biti dovršeno nebo. Dok se to ne dogodi, nebo nije dovršeno i nije konačno dovršeno Kristovo uskrsnuće, jer je on prvi među braćom i sestrama. Nebo je u nastajanju sve dok Bog ne bude sve u svemu. Dok se u punini ne ostvari plan Božje ljubavi i spasenja i izgradnja Kristova tijela“, rekao je nadbiskup te pojasnio spominjući Pavlovu teologiju mističnog Tijela Crkve i starokršćanskog teologa Origena koji je, govoreći o trenutku konačnog dovršenja neba na posljednjem sudu, kazao da neće uskrisiti mnoga tijela, nego jedno Tijelo – Tijelo Crkve koje čini svaki čovjek. Radost će biti potpuna kada joj ne bude nedostajao nijedan ud. Slično je razmišljao i sv. Augustin, koji je rekao da je Božje djelovanje usmjereno u povijest spasenja ne samo da postanemo jedno, nego da postanemo jedan, da postanemo Isus Krist uskrsli u zajedništvu njegove ljubavi.
„Ako Kristovo uskrsnuće nije dovršeno, a neće biti dovršeno dok se svi ne spase, onda je naša zadaća da svima govorimo o Isusovu uskrsnuću,“ poručio je Uzinić. Svatko od nas tko je dio mističnog Tijela Kristova, mora voditi računa o drugim dijelovima Tijela. Moramo misliti i brinuti se za druge, osobito za one koji su najslabiji. Zaključujući, naglasio je da papa Franjo često upozorava na grijeh ravnodušnosti nazivajući ga „diktaturom ravnodušnosti“. „Potrebno je voditi računa o drugima. Ne možemo reći da nas se ne tiču ratovi, da nas se ne tiču ljudi koji su robovi različitih sustava, robovi ovisnosti. Ne možemo reći da nas se ne tiče ekonomija i rat s carinama koji će se najviše odraziti na najslabijima. Ne možemo reći da nas se ne tiču brat ili sestra koji ne prate naš korak. Zato je važno voditi računa o svima i brinuti za sve i nastaviti zajednički hod s Kristom prema konačnom dovršenju njegova uskrsnuća, koje će biti i naše uskrsnuće.“
Na kraju mise, čestitku vjernicima uputio je i rektor katedrale Ivan Stošić najavivši da će na uskrsni ponedjeljak misa u prvostolnici biti u 11 sati, a u večernjim satima, s početkom u 19 sati, biti će održan prigodan uskrsni koncert.
Objavljeno: 20. travnja 2025.
