Razlog zašto sam se vratio svojoj vjeri kao tinejdžer bio je taj što sam bio izložen argumentima za Isusovo uskrsnuće. Ti argumenti u stilu McDowell-Strobel podsjetili su me na misterij ubojstva okrenut naglavačke (ideja snimljena u filmu “Risen” gdje rimski vojnik istražuje praznu grobnicu): hrpa dokaza koji vode do jednog nevjerojatnog, ali ne i nemogućeg zaključka da čovjek koji je jednom mrtav ima povratak u život. To je bilo ono što me navelo ne samo da ponovno povjerujem, nego i na studij teologije kako bih mogao naučiti više o toj Osobi.
Od tada se moje razumijevanje epistemologije i apologetike promijenilo (i vratilo) ali to ostaje razlog zašto vjerujem u kršćanstvo, vjerujem da je kršćanstvo važnije od stvari privatnog uvjerenja ili osobne predanosti, vjerujem da je sve u životu treba preurediti i ponovno razmotriti u odnosu na Trojedinog Boga kojeg Isus otkriva. Vjerujem da je sveti Pavao imao pravo rekavši da smo, ako je laž, mi najjadniji od svih ljudi, ali naše informirano uvjerenje da je to istina naša i živa nada.
Ne vjerujem da možete živjeti na način u kojem bi uskrsnuće “moglo” biti istinito. Na kraju samo postane duhovna zobena kaša. Ako je ta grobnica prazna, morate se aktivno staviti na put prema Damasku. Isprika koju Pavao nudi svojim tužiteljima kroz Knjigu Djela apostolskih jest da on čini sve ove lude i subverzivne stvari jer zna, i iz Svetog pisma i iz iskustva, da je Krist uskrsnuo.
I mi bismo to trebali znati iz Svetog pisma (i našeg pažljivog, ali s poštovanjem Bereanskog istraživanja njegove istinitosti) i iz vlastitog iskustva. Tražite Gospodina dok se može naći. Deus absconditus više se ne skriva u grobnici.
Uistinu, On je Uskrsnuo.
___
Slika: Uskrsnuće – Piero della Francesca, 1463-65
