Vrlo često pretpostavljamo da razumijemo otajstvo smrti i uskrsnuća. Ponekad nam djeca postavljaju neka temeljna pitanja o smrti i uskrsnuću i mi shvaćamo koliko malo znamo o stvarnosti uskrsnuća. Djeca bi se obično pitala: “Koje je značenje smrti? Gdje je djed otišao nakon smrti? Bude li se mrtvi ljudi iz sna? Gdje je Nebo?”
Kada govorimo o nebu, naši prsti pokazuju u nebo. Pitao sam se zašto pretpostavljamo da je raj na nebu, a ipak astronauti koji su putovali na Mjesec nisu vidjeli raj. Kada govorimo o paklu mi pokazujemo na zemlju, što znači da je pakao u dubini Zemlje. Najčešće o raju i paklu razmišljamo kao o fizičkim mjestima ili određenim lokacijama, umjesto da o njima razmišljamo kao o stanjima odnosa ili isključenosti od Boga. Saduceji su imali pogrešne predodžbe o smrti i uskrsnuću, a Isus je morao razjasniti značenje uskrsnuća. (Matej 22)
Nema boljeg objašnjenja Isusova uskrsnuća od Njegovog vlastitog uskrsnuća. Mnogi su svjedočili ovom čudesnom događaju uskrsnuća. Među svjedocima je bila i Marija Magdalena koja je u ranim jutarnjim satima došla na grob. Vidjela je prazan grob i otrčala je izvijestiti Šimuna Petra i druge učenike o tome što je vidjela. Petar i ostali učenici otrčaše do groba da vide. Vidjeli su i povjerovali da je doista uskrsnuo. Petar je dao svjedočanstvo o Isusovom uskrsnuću. On je rekao:
“Ovoga je čovjeka Bog uskrisio treći dan i dao da bude vidljiv, ne svim ljudima, nego nama, od Boga unaprijed izabranim svjedocima, koji smo s njim jeli i pili nakon što je uskrsnuo od mrtvih.”
~ Djela apostolska 10:40-41
Ono što kršćanstvo razlikuje od drugih religija je to što je utemeljitelj religije umro i ponovno uskrsnuo i uvjeravao sve svoje sljedbenike da će se isto dogoditi i njima. Zapravo, Isus je jedini vjerski vođa na svijetu koji se deklarira kao Put, Istina i Život. Štoviše, On otvoreno izjavljuje:
„Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće nikada umrijeti. Vjeruješ li u ovo?”
Sveti Pavao dalje objašnjava da uskrsnuće vjernika počinje s krštenje. Razlog nije nategnut; krštenje je početak novog života u Kristu. Krštenje je znak života i smrti, jer se na krštenju umire grijehu, a oživljava u Bogu. Apostol opominje,
“Ako ste dakle s Kristom uskrsnuli, tražite ono što je gore.” (živjeti novi život)
~ Kološanima 3:1
Kada recitiramo vjerovanje, uvijek bismo rekli,
“Vjerujem u uskrsnuće tijela i u život koji dolazi.”
Ovo je izraz vjere, koji nekim kršćanima čak ni u ranoj crkvi nije bio baš jasan. Neki od ranih kršćana postavljali su pitanja o tome kako će se uskrsnuće dogoditi. Sveti Pavao kršćanima u Korintu objašnjava prirodu uskrsnuća. Upitao:
“Kako neki od vas mogu govoriti da mrtvi neće uskrsnuti? Ako je to istina, to znači da Krist nije uskrsnuo; i da Krist nije uskrsnuo od smrti, mi nemamo što propovijedati i vi nemate što vjerovati.”
~ 1. Korinćanima 15,12-14
Drugo pitanje koje su ljudi postavljali bilo je:
“’Kako mrtvi mogu oživjeti? Kakvo će tijelo imati?’
Budalo! Kad posijete sjeme u zemlju, ono neće oživjeti osim ako ne umre. A ono što siješ je golo sjeme, možda pšenično zrno ili neko drugo žito, a ne cjelovita biljka koja će kasnije izrasti… Tako će biti kad mrtvi budu uskrsnuli. Kad je tijelo pokopano, ono je smrtno; kad se podigne, bit će besmrtan. Kad je zakopan, ružan je i slab; kad se podigne bit će lijepa i snažna. Kada je pokopan, to je fizičko tijelo; kad se podigne, bit će duhovno tijelo.”
~ 1. Korinćanima 15:35-37, 42-44
Isusovo uskrsnuće temelj je kršćanske vjere. Nešto što smatram fascinantnim tijekom proslave Uskrsa je dijeljenje uskrsnih jaja u nekim kulturama. Ovo uskrsno jaje simbol je novog života, koji uskrsnuće donosi svakom kršteniku i onima koji vjeruju i umiru u Krista. Uskrs nam daje nadu u umiranje i ponovno uskrsnuće; padanje i ponovno ustajanje; nada u otvaranje novog poglavlja u životu i nada da postoji život izvan fizičkog svijeta.
