Uskrsni ponedjeljak 21. travnja vjernici su obilježili misnim slavljem u katedrali svetog Vida koje je predvodio rektor katedrale, Ivan Stošić.
Uskrsni ponedjeljak je više od neradnog dana koji slijedi iza samog blagdana Uskrsa. On je podsjetnik na Isusovo živo zajedništvo s učenicima nakon uskrsnuća. U tom kontekstu Stošić je vjernicima poručio: „Kada biste ljude pitali što je Uskrs, većina bi to povezala s oživljavanjem mrtvog čovjeka. Međutim, Uskrs je puno više od toga. To je prodor novog života u našu stvarnost, možemo reći ‘mutacijski skok’ na jednu novu razinu postojanja.“
Nastavljajući s temom Isusovih učenika i njihovoj otvorenosti za Isusovu poruku u susretima nakon uskrsnuća, u propovijedi je rekao: „Isus kaže ženama ‘idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju’. Gdje je Galileja? To je pokrajina na sjeveru Isusove domovine. Sada, kao uskrsli, kaže ženama da učenici pođu onamo. To nam se, braćo i sestre, čini pomalo neobičnim. Bilo bi jednostavnije da je Isus rekao da će se sa svojima susresti u Jeruzalemu, jer znamo da su svi oni bili okupljeni u Jeruzalemu. U strahu, dobro su se zatvorili. Čini nam se da je to nepraktično, jer su već okupljeni u Jeruzalemu, na južnom dijelu. Zašto ih poziva da idu na sjever? Očito Isus ima namjeru vratiti se na početke. U Galileji je odrastao, okupio učenike, započeo javno djelovanje, tamo su ljudi hrlili da ga susretnu. Tamo je bila ona ‘prva ljubav’.“
Nasljedovanje Isusa sada „dobiva jednu novu perspektivu“, poručio je propovjednik, nastavivši: „To je perspektiva Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Ovoga puta otkrivamo ne Krista koji je zagonetan i nepoznat. Vidimo da je čak i Petar na kraju pogodio tko je Isus. Drugi su šutjeli na njegova pitanja: ‘Što govori narod o meni?’, ‘Što govorite vi, oko kojih sam se ja trudio?’ Svi su šutjeli, osim Petra, koji je bi brz na jeziku, i pogodio. Učenici su proveli s Isusom dobar dio svog života, on se oko njih trudio, i još ga nisu poznavali. Sada, nakon muke smrti i uskrsnuća, ono što je Isus činio i govorio dobiva jednu novu dubinu. Sada učenici znaju što je cilj: život slobodan od vlasti smrti.“
O važnosti uskrsnuća kao uporišta vjere, rektor katedrale je poručio da nakon uskrsnuća, Isusove riječi i djela dobivaju smisao. “Da nije uskrsnuo, njegove riječi bi ostale lijepe riječi koje na trenutak ostave na nas dojam ali opet nestanu. Isusove geste, čuda, ostale bi bez uskrsnuća, filantropske, humanističke geste. Sestre i braćo, sve ono što je Isus javno činio bilo bi bez uskrsnuća uzaludno. I ne samo to, nego bi naša vjera u njega bila uzaludna. Kako nam apostol Pavao opetovano kaže, ako Isus nije uskrsnuo, sve ono na što se pozivamo i na čemu inače gradimo svoju vjeru, bilo bi uzaludno. Uskrsli Krist je objava pobjede nad smrću i objava smisla života. Jer, ako smrt ima zadnju riječ, onda ljudski život nema smisla.“
Propovjednik je završio pitanjima: „Danas smo, braćo i sestre, i ti i ja, pozvani vratiti se svojim izvorima. Pitati se: gdje je moja Galileja? Gdje se kod mene pojavio prvi interes za Boga, Isusa Krista? Gdje se u meni prvi put pojavila ljubav prema njemu? Kada sam doživio da me Bog pozna? Gdje sam doživio da me Bog zna poimence i ide sa mnom kroz život? Odatle bi trebalo početi preispitivati našu vjeru u Trojedinog Boga i Isusa Krista.“
U sveopćoj molitvi koja je uslijedila nakon propovijedi, osim molitava za potrebe čovjeka i svijeta, izmolila se i molitva za netom preminulog Svetog Oca Franju, čime se izrazilo djelo milosrđa i zahvalnosti Bogu za njegov pontifikat i spasenje duše.
Na kraju misnog slavlja, rektor je pozvao vjernike da mole za preminulog papu Franju i prate medije za daljnje objave u vezi tog događaja, kao i novog izbora za nasljednika svetog Petra.
Objavljeno: 22. travnja 2025.
