„Jedno od najljepših iskustava koje imam iz svog boravka u Svetoj zemlji je misno slavlje koje sam slavio u 5 sati ujutro u Isusovom grobu (bazilika Svetog groba u Jerulazemu kojoj se nalazi Kalvarija i Isusov grob). Nije nas moglo stati puno, svega desetak osoba. Na mjestu na kojem je Isus položen se stavi jedna daska koja služi kao oltar. Slavit misu na tom mjestu u to rano jutro je doista izvanredna osjećaj koji se može pomalo mjeriti s osjećajem ovdje biti s vama u ranu zoru na Uskrs. Groblje je tu u blizini, ovo je periferija našeg grada, ne toliko što je to izvan našeg grada, nego po činjenici što vi ovdje živite nekako na rubu. Niste nam u središtu, barem većini niste u središtu.“, ovim riječima započeo je na Uskrsno jutro, u 7 sati propovijed na misi u dvorištu Prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje“, riječki nadbiskup Mate Uzinić. Na misi su, uz korisnike, sudjelovali osnivači i voditelji Prihvatilišta, članovi Franjevačkog svjetovnog reda – Mjesnog bratstva Trsat s volonterima ove karitativne ustanove.
Nadbiskup je u propovijed poručio da Isus nije samo živ s desne Ocu, nego on želi biti živ i na druge načine. „Koji su to načini na koje On nastavlja biti živ? To je Crkva. To je zajednica u kojoj je Krist živ. Mi smo mistično tijelo Kristovo. Krist je glava, mi smo udovi. Svatko od nas je ud. Zato je tom živom Kristu važno da svatko brine brigu. Mene sad boli ova lijeva ruka jer je slomljena i ja to osjećam, ali to bi se trebalo tako osjećati i u Crkvi. Kad je netko slomljen, kad je netko ponižen, kad je netko potrebit, cijelo tijelo bi trebalo osjećati. To je način na koji je živ Krist. On je živ u euharistiji, sakramentima, u Riječi.“
U kontekstu mjesta na kojemu je misa slavljena, nadbiskup se zaustavio na dva načina na koja je Krist živ. „Živ je u vama koji ste korisnici. U vama je Isus živ, Krist Uskrsli. On nastavlja u vama hodati ovim našim gradom. Važno je da osjetite to dostojanstvo da je Isus nakon uskrsnuća prisutan u svakom od nas, u svakom bratu, svakoj sestri, osobito u onim koji su u posebnoj potrebi. Koje je to dostojanstvo… Krist uskrsnuli je uzeo moj oblik, ušao u moje slabosti i za druge je on u meni prisutan.“ Kao drugi način prisutnosti Kristove naveo je da je Gospodin prisutan u onima koji se brinu za korisnike u Ružama sv. Franje, volonterima, „svima koji na neki način osjećaju projekt kao svoj projekt, koji se brinu za vas beskućnike i za mnoge druge. Ne samo u materijalnom i socijalnom smislu, nego i na druge načine kroz molitvu, lijepu riječ, osmijeh i radost koju donosimo drugima. Svakom dobrotom koju donosimo drugima koja dokazuje da je Krist živ. To je ono što je danas u ovom svijetu bitno.“
Ovo da je Krist živ u ljudima, da ga mi prepoznamo u bratu čovjeku i da ga mi svjedočimo bratu čovjeku, to je ono što može učiniti promjenu, naglasio je Uzinić. Zaključujući je izrazio nadu da oni koji nas susretnu, nas kršćane, u nama mogu prepoznati Gospodina i povjerovati. U tom smislu homiliju je završio mislima sv. pape Pavla VI. koji je govorio da u današnjem svijetu nisu potrebni učitelji, nego svjedoci. Učitelj je izabrao učenike da bi bili svjedoci. Mi smo izabrani da bi bili svjedoci, a ako su mu potrebni učitelji, potrebni su mu kao svjedoci. Hvala vam što ste svjedoci Kristova uskrsnuća, poručio je Uzinić.
Po završetku mise nadbiskup je zajedno s korisnicima, djelatnicima i volonterima Prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje“ sudjelovao u uskrsnom doručku.
Objavljeno: 20. travnja 2025.
