U opsežnom intervjuu za vatikanske medije, izabrani kardinal Tarcisius Isao Kikuchi iz Tokija, Japan, i predsjednik Caritasa Internationalis, raspravlja o stanju Crkve, svojoj nominaciji i radu za mir u svijetu.
Od Deborah Castellano Lubov
Crkva je jedna obitelj u cijelom svijetu i trebamo podržavati jedni druge…
U opširnom intervjuu za vatikanske medije, izabrani kardinal Isao Kikuchi, nadbiskup Tokija, Japan, koji služi kao predsjednik Caritas Internationalisizrazio ovo.
U nedjelju je papa Franjo, koji je posjetio Tokio 2019., najavio da će nadbiskup Kikuchi biti među imenovanima za kardinale u nadolazećem konzistoriju 8. prosinca 2024.
Tijekom ovog razgovora japanski kardinal govori o svojoj reakciji na imenovanje, o tome kako će savjetovati Svetog Oca kao kardinal, kao io vlastitom pozivu i duhovnosti.
Štoviše, izabrani kardinal Kikuchi govori o onome za što vjeruje da su danas najvažnija pitanja za Crkvu i kako najbolje reagirati u svijetu pogođenom ratom. U nastavku donosimo transkript razgovora.
***
Sada kada je vijest da vas je papa Franjo imenovao kardinalom potonula, kako se veselite savjetovanju Svetog Oca? I kako se radujete posavjetovati ga posebno o Crkvi u Aziji?
Zapravo, kao predsjednik Caritas Internationalis [the Vatican’s humanitarian arm]javljam Svetom Ocu što se događa u Caritas. Već sam se nekoliko puta susreo sa Svetim Ocem. Naravno, ne govorim talijanski. Ne govorim španjolski. Stoga uvijek dovedem nekoga iz Caritasa da mi prevodi. Ali već sam mu dao informacije pa ću nastaviti ono što sam radio.
Papa je proglasio Godinu molitve. Imamo Sinodu i toliko drugih događaja, ali on je ovo proglasio Godinom molitve uoči nadolazećeg Jubileja. Možete li nam reći nešto o svojoj duhovnosti, pa čak i kako ste otkrili svoj poziv?
Moja duhovnost je komplicirana, ali odgojili su me švicarski misionari. Rođen sam kao sin katehete u sjevernom dijelu Japana i živio sam u župi. Bio sam kod župnika, koji je bio švicarski misionar. On je bio taj koji me odgojio. Rekao mi je kako da molim i kako da budem oltarnik. Kad sam bio mali dječak, već sam želio biti misionar. Zbog njegove povezanosti s ljudima koji govore njemački, to je bio SVD, Misionari Božanske Riječi koji rade u susjednoj prefekturi, doveden sam u manje sjemenište Misionara Božanske Riječi u Japanu i odgojen kao misionar. Dakle, moja duhovnost, moje uvjerenje, zapravo se temelji na ovom susretu sa stranim misionarom. Zato sam, kad sam postao svećenik, silno želio biti misionar pa sam otišao u Afriku.
“Zato sam, kad sam postao svećenik, stvarno želio biti misionar, pa sam otišao u Afriku.”
Govoreći o vašem misionarskom iskustvu u Africi, vjerujem da ste u Gani proveli gotovo jedno desetljeće. Kako je to utjecalo na vas? Postoji li nešto što vas je naučilo o Crkvi?
Godine 1986. zaređen sam za svećenika i odmah sam otišao u Ganu. Zatim su me poslali u misijsku stanicu gdje nema struje, vode, ali ljudi su bili vrlo sretni. Tamo sam upoznao toliko sretnih ljudi, iako ima toliko poteškoća. Ali pitao sam se zašto su ljudi tamo tako sretni. Bolesti, neimaština, svakakve poteškoće, ali ljudi su sretni. Onda sam saznao zašto. Rekli su da je sreća jer znaju da će vam netko, kad je teško, doći pomoći. Nikada nećete biti napušteni. Nikada nećeš biti zaboravljen. To je iskustvo koje sam doživio u Gani. Otada, otkako sam godinama radio za Caritas, to je moj glavni koncept podrške drugima: ne zaboravljam te. neću te zaboraviti. Uvijek ću te podržavati.’
“Poslan sam u misijsku stanicu gdje nema struje ni vode, ali ljudi su tamo bili vrlo sretni.”
Što smatrate važnošću Crkve u Aziji, a s obzirom na vrijeme koje ste proveli u Africi, također i Afrike, u sveopćoj Crkvi danas?
Govorio sam o tom pomaku središta Crkve sa Zapadnih Crkava na takozvane Globalne Južne Crkve. Azija je globalna južna crkva. Budući da Crkva u Aziji sada proizvodi toliko mnogo zvanja, Crkve rastu i duhovnost se produbljuje. Stoga je sada naša dužnost pridonositi općoj Crkvi. Sada je vrijeme da Azija pridonese poslanju Crkve.
Fotografija iz datoteke susreta izabranog kardinala Kikuchija i pape Franje u Vatikanu
Činjenica da se u ovo vrijeme širom svijeta vode ratovi, Sveti je Otac apelirao na dan molitve i posta. Po Vašem mišljenju, koja bi se sredstva trebala koristiti za postizanje mira?
U današnje vrijeme vrlo je teško govoriti o miru. Narod je, posebno nakon ove pandemije Covida, postao vrlo egocentričan, sebičan i priča samo o vlastitoj sigurnosti. A kada ljudi postaju sebični, vrlo je teško govoriti o miru ili stabilnosti u drugim dalekim zemljama. Od Japana su Bliski istok ili Sveta zemlja daleko. Zbog toga je ljudima vrlo teško shvatiti da je to zapravo naš problem. To nije njihov problem, ali je naš problem jer živimo kao jedna obitelj na istoj planeti. Ovo je ideja. Mislim da Crkva mora i dalje govoriti ljudima o tome da živimo kao jedna obitelj.
Izabrani kardinale Kikuchi, postoji li određeno pitanje ili postoje određena pitanja za koja smatrate da je najvažnije usredotočiti se u današnjoj Katoličkoj crkvi?
Migracije su jedan od najvećih problema. U Japanu ili Koreji također je isto, društvo stari i nemamo puno djece. Natalitet pada. Naravno, da bi se podržalo ili održalo društvo, priljev migranata je neophodan. Ali naravno postoji tendencija da oni ne žele integrirati te migrante u društvo. Uvijek postoji oštro mišljenje protiv migranata. Ali bez migranata ne možemo preživjeti. Dakle, to je kontradikcija. Dakle, s obzirom na to, postavlja se pitanje kako se nositi s tim migrantima ili kako ih integrirati u društvo. To je glavno pitanje za Katoličku crkvu, jer mnogi od njih su katolici, mnogi od njih su kršćani. Danas, kao kad odete u župe u Japanu, vidite toliko mnogo migranata, toliko mnogo migranata katolika. S obzirom na to, integracija tih migranata u društvo glavno je pitanje s kojim se stvarno moramo pozabaviti.
Želite li još nešto dodati?
Ne.
Hvala vam puno na vašem vremenu.
Hvala.
Poslušajte cijeli intervju s tokijskim kardinalom Kikuchijem:
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
