Imao sam veliku privilegiju odgajati se u pobožnoj katoličkoj kući. Doživio sam katoličke molitve i pobožnosti u obitelji, često sam primao sakramente i postao poslužitelj mise.
Međutim, gledajući sada unatrag, vidim kako sam samo slijedio pravila i običaje Crkve koje su mi drugi dali kao primjer. Prihvatio sam puteve vjere jednostavno zato što sam jednostavno vjerovao da je to ono što pobožni katolici čine. Ukratko, tada nikada nisam stvarno posjedovao svoju vjeru. Nikad se zapravo nisam pitao zašto bih trebao ostati katolik ili što uopće znači biti katolik.
Moj proces obraćenja započeo je na koledžu daleko od kuće. Počelo je tako što sam se umorio od rutinskih molitvi koje sam izgovarao. Počeo sam si postavljati pitanje: “Tko je taj Isus Krist kojega pokušavam kontemplirati u otajstvima svete Krunice?” Počeo me više privlačiti Isus dok sam molio svetu krunicu. To me navelo da počnem čitati Sveto pismo, iskusiti Njegovu ljubav i govoriti Mu iz svog srca. Imao sam snažnu želju upoznati i ljubiti Onoga o kojemu sam razmišljao u svetoj Krunici.
Što sam više poznavao i volio Isusa Krista, to sam više zapravo počeo voljeti Katoličku crkvu i svoju katoličku vjeru. Sakramentalna ispovijed više nije bila nešto što sam primala jer mi je majka tako rekla. Sada sam otišao sam na ispovijed jer sam htio čuti utješne riječi odrješenja od Isusa kroz usta ljudskog svećenika. Počeo sam ići na dnevnu misu jer sam trebao duboko zajedništvo i prisnost s Isusom Kristom. Postojala je duboka glad za zajedništvom s Njim koju samo čitanje Biblije nije moglo zadovoljiti. Zapravo, čitanje Svetog pisma upućivalo me na Euharistiju za istinsko zajedništvo s Isusom.
Također sam prihvatio izazovno i kontrakulturalno moralno učenje Crkve jer potpuno vjerujem da je to bilo samo Kristovo učenje u Njegovoj Crkvi i jedini put koji vodi do istinskog mira u ovom iu budućem životu. Svidjela mi se činjenica da pripadam zajednici svetih, u zajedništvu sa svecima pobjednicima na nebu, dušama hodočasnicima ovdje na zemlji i patničkim dušama u Čistilištu. S poštovanjem sam gledao na one ljude koje je Bog postavio na položaje autoriteta u hijerarhijskoj strukturi Crkve kao pape, biskupe, svećenike i đakone.
Vjerujem i uvjeren sam da kada stvarno počnemo upoznavati i voljeti Isusa Krista osobno kako bismo trebali, On nam otkriva ljepotu i snagu u jedinoj Crkvi koju je utemeljio – Katoličkoj Crkvi. Samo nam Isus Krist otkriva otajstvo Crkve.
Vidimo da je ovo snažan dijalog između Isusa i učenika u Casarei Filipovoj (Usp. Mt 16,13-20) Isus je svojim učenicima postavio pitanje: “Što vi kažete tko sam ja?” Sve dok je vladala zbrka ili šutnja o Njegovom pravom identitetu, Isus nije spomenuo niti jednom riječju o Crkvi. Tek kad je Petar, nadahnut od Oca, ispravno odgovorio: “Ti si Krist, Sin Boga živoga”, Isus je počeo otkrivati otajstvo Crkve.
Isus otkriva Crkvu kao hijerarhijsko društvo sastavljena od osoba jednakog dostojanstva, ali stupnjevanih i po dužnosti i po funkciji. Petar je jasno postavljen na vrh ove hijerarhijske ljestvice, “Ti si Petar i na ovoj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.” Papa i biskupski kolegij Petrovi su zakoniti nasljednici.
Isus otkriva božanska prisutnost i djelovanje u Crkvi. Isus Krist, Glava Crkve, uvijek je prisutan i aktivan da izgradi svoje otajstveno tijelo tako da svakoga od nas tješnje ujedinjuje s Njim. Tijelo Crkve nikada nije odvojeno od Isusa, njezine božanske glave.
Isus otkriva ljudski aspekt Crkve. Crkva će biti zajednica slabih i grješnih muškaraca i žena. Ovo ljudsko društvo, koliko god grešno i slomljeno, ostaje instrument božanskog u svijetu u svakom vremenu i na svakom mjestu. Bog, čiji su putovi “nedokučivi i neistraživi”, (Rim 11,33) zauvijek izabire slaba ljudska bića kao svoje suradnike u ljudskom otkupljenju.
Isus otkriva autoritet Crkve da naučava spasonosnu istinu i zabranjuje zabludu, “Što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” Crkva je primila božanski autoritet da zabranjuje i dopušta određene stvari koje se odnose na kršćanski život sada i nebesku slavu.
Isus otkriva božansko jamstvo konačne pobjede koje je ostavio Crkvi, “Vrata podzemnog svijeta neće ga nadvladati.” Bit će stalne i nemilosrdne borbe sa zlom unutar i izvan Crkve, ali Crkva će na kraju trijumfirati nad silama grijeha i smrti. Vjerujemo u ovo jamstvo jer Isus jedino u Crkvi čini prisutnim potpuni arsenal koji nam je potreban za pobjedu nad tamom i zlom.
Draga moja braćo i sestre u Kristu, toliko je stvari koje danas vidimo i čujemo, a koje nam mogu oduzeti onu ljubav koju bismo trebali imati prema Katoličkoj Crkvi i našoj katoličkoj vjeri. Mnogi naši rođaci i prijatelji napustili su katoličku vjeru iz toliko razloga. Mnogi također mrze i preziru Crkvu iz bezbroj razloga. Imamo nezamislive seksualne skandale i opako zataškavanje koje nas može i zbuniti i obeshrabriti. Čujemo o članovima u hijerarhiji koji čak pokazuju prezir prema Crkvi, njezinim učenjima i sakramentima. Mnogi u našem egalitarnom vremenu žele dokinuti hijerarhijsku strukturu Crkve i izgraditi je kroz beskrajne dijaloge i slušanje. Mladići se nerado odriču svega i postaju katolički svećenici. Za mnoge je važnost Crkve u svijetu zauzela mjesto njezine odanosti Kristu u svijetu.
Sve ovo proizlazi iz jedne stvari – nedostatka istinskog znanja i ljubavi prema Isusu Kristu i nespremnosti da ga više ljudi upozna i voli. Možemo tvrditi da ga volimo, ali zapravo volimo sebe više nego Njega. Kako ga možemo upoznati kada sada više slušamo svijet nego samoga Isusa? Samo kada neusporedivi Spasitelj bude poznat i voljen kao što bi trebao biti, možemo također voljeti neusporedivu Crkvu koju je utemeljio na Petru.
Ovo je vrijeme da od samoga Isusa dobijemo cijelu istinu o Crkvi. Iz masovnih medija ne možemo shvatiti ništa o otajstvu Crkve. Ne možemo više ograničiti naše katoličanstvo na slijeđenje crkvenih pravila i običaja. Moramo tražiti zajedništvo s Isusom, a ne zadovoljiti se pukim formalističkim molitvama. Također se ne smijemo zadovoljiti samo slušanjem o Isusu iz propovijedi svećenika ili čitanjem o Isusu iz života svetaca. Ovo je vrijeme da svatko od nas također nastoji osobno upoznati Isusa dok nam se objavljuje u Svetom pismu, Tradiciji i u crkvenom učiteljstvu.
Nedavno sam naišao na snažan i istinit citat koji se pripisuje papi Piju XII., “Gospodin Isus dao je Petru ključeve svoga kraljevstva; ali je svojoj Majci Mariji dao ključeve samog svog srca.” Nije stoga nikakvo čudo da je Marija i Kraljica svih srdaca i Majka Crkve. Nitko ne poznaje i ne voli Isusa kao Marija. Nitko nam također ne može pomoći da volimo Isusa i Njegovu Crkvu kao Marija. Priđimo joj s djetinjim povjerenjem i ona će nam u tome pomoći.
Isus, naš euharistijski Gospodin, dolazi k nama u svakoj euharistiji. Ne postoji veća intimna spoznaja koju možemo imati o Isusu na ovoj zemlji nego u Euharistiji, “Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.” (Iv 6,56) Čujmo ga kako postavlja ovo pitanje svakome od nas osobno: “Što vi kažete, tko sam ja?” Ako i dalje ne možemo točno odgovoriti na ovo pitanje, ne poznajemo ga onoliko dobro koliko bismo trebali. nije način na koji možemo imati trajnu i samopožrtvovnu ljubav prema Katoličkoj crkvi koju je utemeljio Isus Krist.
Slava Isusu! Svaka čast Mariji!
Autor fotografije Jacob Bentzinger na Unsplash
