Uloga svećenika, psalmista, pjevačkog zbora, orguljaša i puka » Tekstovi

Crkvena glazba

Andrejka Srdoč Geraci

13.02.2024.

Dokumenti crkvene glazbe koji govore o liturgijsko-glazbenoj ulozi svećenika, psalmista, pjevačkog zbora, orguljaša i puka vrlo su jasni, pogotovo Instrukcija Musicam sacram (MS).

Ovaj članak namijenjen je svim voditeljima crkvenih zborova, orguljašima i pjevačima koji se žele liturgijski-glazbeno (in)formirati. Dobro je prisjetiti se što spada na koga za vrijeme liturgijskog slavlja, odnosno koje dijelove mise mora pjevati svećenik, koje đakon, koje psalmist, a koji su dijelovi za puk, narod i orgulje. Dokumenti crkvene glazbe vrlo su jasni, pogotovo Instrukcija Musicam sacram (MS).

„U liturgijskim činima posebno mjesto dobivaju svećenik i njegovi službenici zbog primljenog svetog reda, a zbog službe koju vrše ministranti, čitač, tumač i oni koji pripadaju pjevačkom zboru“ (MS 13). „Vjernici vrše svoju liturgijsku ulogu kad pružaju punu, svjesnu i djelatnu suradnju koju traži sama narav liturgije i na koju, na temelju krštenja, kršćanski puk ima pravo i dužnost“ (MS 15). „U liturgijskim obredima neka svatko, bio služitelj ili vjernik, vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima“ (SC 28).

Solističko sviranje glazbala ne dopušta se u liturgijskim slavljima u vrijeme došašća i korizme te u službama za pokojne.

Crkva želi da u sakramentima i sakramentalima pjeva pjevački zbor i narod, i to izmjenično ili zajedno (Musicam sacram, 5. ožujka 1967.).

Svećenik celebrant mora pjevati:

– u obredima ulaza: pozdrav svećenika s odgovorom puka i zbornu molitvu

– u liturgiji riječi: usklici kod evanđelja (Gospodin s vama… Čitanje svetog evanđelja…)

– u euharistijskoj liturgiji: darovna molitva, predslovlje s uvodom i Svet, završna doksologija kanona Po Kristu i s Kristom, Gospodnja molitva s uvodom i dodatkom, embolizam Izbavi nas molimo… Jer tvoje je kraljevstvo, Mir Gospodnji, popričesna molitva i obrazac otpusta.

Koncelebranti, zajedno s predvoditeljem, pjevaju završnu doksologiju kanona Po Kristu i s Kristom i Oče naš.

Đakon pjeva usklike kod evanđelja (Gospodin s vama… Čitanje svetog evanđelja…), poziv za davanje znaka mira Pružite mir jedni drugima i svečani obrazac otpusta Idite u miru.

Psalmist pjeva pripjevni psalam, pjesmu prije evanđelja (Aleluja s retkom), Molitvu vjernika (može samo kratki zaziv). Psalmist može čak intonirati Slavu ako celebrant nije u mogućnosti pjevati.

Zboru pripada ulazna pjesma, Gospodine, smiluj se, Slava, Aleluja, prikazna pjesma, Svet, Jaganjče Božji, pričesna pjesma, završna pjesma. Sve ove pjesme mogu se pjevati izmjenično s narodom.

Narod pjeva pripjevni psalam, odgovore na poklike celebranta, đakona i psalmista i tako izmjenjujući se sa zborom ili kompletnim pjevanjem: Gospodine, smiluj se, Slava, Svet, Jaganjče, Oče naš. Puk može sudjelovati i u crkvenim pučkim popijevkama. Ako zbor pjeva neku četveroglasnu pjesmu, puk može pobožno slušati.

Ne smije biti razlike između pjevane mise i tihe mise jer u svim misama može se pjevati. Bilo bi dobro podučavati narod da se uvijek mogu pjevati neki dijelovi koji mu pripadaju.

Orguljaš obavlja liturgijsku službu i ima dvostruku ulogu. Prva je pratiti liturgijsko pjevanje, a druga svirati orguljašku literaturu. Dokumenti kažu da se ‘čista’ instrumentalna glazba može dopustiti na početku mise (prije nego svećenik pristupi oltaru), kod prinosa darova, kod pričesti te na kraju mise. Smisao te odredbe primjenjuje se i na druga liturgijska slavlja. Solističko sviranje glazbala ne dopušta se u liturgijskim slavljima u vrijeme došašća i korizme te u službama za pokojne.

Crkva želi da u sakramentima i sakramentalima pjeva pjevački zbor i narod, i to izmjenično ili zajedno (Musicam sacram, 5. ožujka 1967.).

Naravno, kako bi jedno liturgijsko slavlje bilo svečano, djelatno i usklađeno, veliku ulogu ima zborovođa koji će se uskladiti oko repertoara sa svećenikom i orguljašem te skladno izvježbati zbor i soliste.

Iz rubrike:
Crkvena glazba