Na groblju Komarica u župi Krista Kralja na Ceru kod Dervente, 6. studenoga, ukopani su zemni ostatci Lucije Senjak rođ. Filipović, majke svećenika vlč. Josipa, objavila je nedjelja.ba.
Misu zadušnicu i ukopne obrede predvodio je vrhbosanski kanonik mons. Luka Tunjić, arhiđakon Plehanskog arhiđakonata. Uz sudjelovanje vjerničkoga mnoštva koje je ispunilo župnu crkvu, suslavili su: pokojničin sin svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Josip Senjak, dekan Sesvetsko-vugrovečkog dekanata preč. Zlatko Pavetić, domicilni župnik vlč. Josip Batinić te 30-ak svećenika.
U prigodnom slovu mons. Tunjić je nakon naviještenoga evanđelja najprije podsjetio na kršćanski pogled na smrt istaknuvši vjeru u uskrsnuće. „Klica vječnog života ucijepljena je u ovaj život. Krist nam je svojim uskrsnućem pokazao da se smrću život ne gasi nego mijenja i dobiva puninu blaženstva kod Boga. Smrt i život dvije su strane iste medalje“, rekao je propovjednik te upozorio na potrebu međusobne kršćanske odgovornosti življenja ljubavi kao zaloga za vječnost.
Potom je ocrtavajući život pokojnice istaknuo njezinu vjeru i čestitost. „Vjerodostojna je kršćanka i ponosna Hrvatica koja je uvijek zračila optimizmom i poniznošću gledajući dobrotu u svakom čovjeku. Imala je bistar um i toplo srce. Bila je vjerna Bogu, narodu i svome kraju. Kao prva povratnica na Cer davala je primjer povratka i mogućnosti života. Čime je ulijevala nadu u budućnost ovoga lijepog i ponosnog kraja“, naglasio je mons. Tunjić poručivši kako pok. Lucija „spada među one naše vrijedne žene-majke koje su čuvale i sačuvale našu vjeru“.
Sličnu su misao kroz svoje prigodne riječi na kraju mise ponovili: pokojničina kćerka Mara, župnik Batinić i sin Josip koji je u ime obitelji Senjak zahvalio svima na izrazima sućuti i dolasku.
Nakon zadušnice zemni ostatci pokojne Lucije ukopani su na mjesnome groblju Komarica.
Pok. Lucija je rođena 1941. U skladnom kršćanskom braku koji je 1958. sklopila s Petrom Senjakom (zvanim Baja, zbog čijeg su je nadimka ljudi i poznavali kao Bajinicu) rodila je četvero djece: sinove Filipa, Miju i vlč. Josipa te kćerku Maru.
Početkom rata, 1992. zajedno sa svojom obitelji morala je u izbjeglištvo te je novo mjesto stanovanja našla u Kašini kod Zagreba. Čim se to moglo, tj. 2000. vratila se na svoj Cer, odakle je po smrti supruga 2018. opet otišla u Kašinu gdje je živjela do svoje smrti na KBC-u Dubrava na Dušni dan 2. studenoga. Ispraćaj njezinih zemnih ostataka i misu zadušnicu u Kašini, gdje je na službi Lucijin sin vlč. Josip, predvodio je 5. studenoga pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. (kta)
