Za vrijeme svoga pohoda župi Lukoran, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua pohodio je i Psihijatrijsku bolnicu na otoku Ugljanu, u ponedjeljak, 9. rujna. Na početku posjeta srdačno ga je u svom uredu primio dr. sc. Mladen Mavar, ravnatelj bolnice. Potom je nuncij predvodio misno slavlje za štićenike i osoblje u prostorima bolnice.
Razmatrajući evanđelje toga dana, nuncij je održao homiliju koju prenosimo u cijelosti.
Pismoznanci i farizeji koji vide da Isus ozdravlja čovjeka usahle ruke „bijahu van sebe od bijesa“ i „raspravljahu da vide što bi mogli učiniti Isusu“, čuli smo u današnjem evanđelju. Oni ne mare za ozdravljenje čovjeka, nego za poštivanje protokola, obične norme. Njihov bijes nije radi toga što Isus nije zanemario osobu u potrebi, nego radi kršenja subotnjeg odmora.
No, zašto je dan subotnji odmor? Sigurno da možemo odvojiti vrijeme za hvaliti Gospodina koji nas je stvorio i koji nam sve daje. Ali Gospodin je htio subotnji odmor i da bismo mogli obnoviti snage, da ispoštujemo i naše zdravlje. To je nešto slično noćnom počinku. Ne možemo živjeti bez sna.
No, zašto treba spavati? Može se činiti kao gubitak vremena. No, služi da obnovimo snage. Isto tako, subotnji odmor ima istu nakanu. Gospodin ga je stvorio da skupimo snage, da bismo bili dobro, iz zdravstvenih razloga. Ono što Isus čini, formalno je kršenje zakona, no ustvari, to je potpuno ispunjenje Zakona. On daje zdravlje bolesniku, iz istog razloga zbog kojeg je sam Bog dao subotnji odmor Mojsiju. Isus je jako dobro znao da je mogao čekati i sljedeći dan da ozdravi tog čovjeka, možda je trebao čekati samo koji sat, ali odlučuje ipak učiniti čudo kako bi raskrinkao licemjerje pismoznanaca i farizeja, koji se ne brinu toliko za Zakon, koliko za otežati Isusovo poslanje i pronaći razlog za osudu.
U jednoj drugoj prilici, ako se sjećate, Isus kaže da je subota radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Dobro čovjeka je uzvišenije od Zakona jer sâm Zakon je dan radi čovjekovog dobra. Vi koji radite u zdravstvenom polju to dobro znate.
Koliko puta se pojave hitne situacije koje vam poremete planove, zbog kojih gubite vaše pravo na odmor. To su iznimke, ne smiju postati pravilo. No, pomislite na sve one ljude koji pomažu nakon velikih nesreća, ili žrtvama prirodnih katastrofa ili ratova!
Koliko puta pomislim na sirote žrtve rata u Gazi i na liječnike koji se o njima brinu, koliko vanrednih radnih sati u tako teškim situacijama! Zašto sve to? Tko ih na to tjera? Naravno, možete reći da primaju dobru plaću. No to nije dovoljno. Da nema odluke ljubiti bližnjega, ne bi bili primorani posvetiti toliko vremena za druge. Sjetite se što je odgovorila Majka Tereza novinarki koja joj je rekla: „Ja ne bih činila to što vi činite ni za milijun dolara!“. A Majka Tereza joj odgovori: „Ne bih ni ja!“. Najviši Zakon koji tjera ljude da čine čak i ludosti za svoju braću i sestre je samo jedan, a to je zakon ljubavi.
Zahvaljujem svima vama koji radite u ovoj ustanovi, posebno za svaki onaj put kad ste bili raspoloživi ići onkraj potrebnog, onkraj zakona, kako bi dali ono što je neprocjenjivo: ljubav za bližnjega“.
Na kraju misnog slavlja, ravnatelj Mavar zahvalio je nunciju za posjet i uručio mu darove koje su izradili štićenici bolnice. Don Marko Dokoza, ugljanski župnik i bolnički kapelan, uz riječi zahvale rekao je: „Kad sam pozvao nuncija na naš otok, odmah sam mu predložio da pohodi i ovu našu ustanovu. Budući da se nalazimo na pomalo izoliranom mjestu, ponekad nam se čini da rad i žrtve vas koji ovdje radite nitko ne primjećuje. Međutim, prisutnost papinskog nuncija među nama velik je znak priznanja i poštovanja prema svima. Mene oduševljava vaša ljubav, vaša predanost u služenju i želio sam da naš dragi gost, nadbiskup Lingua, upozna djelić onoga što činite za sve koji ovdje dolaze i traže pomoć“.
Nuncij je zaključio posjet pohodom štićenicima na odjelu palijativne skrbi i susretom s osobljem bolnice.
don Marko Dokoza
