Moja priča o obraćenju počinje na Cvjetnicu 1992. Roditelji su me dali krstiti i krstiti “Marija”. Moja je Majka na nebu bdjela nada mnom davno prije nego što sam shvatio.
GK Chesterton opisuje prvi korak obraćenja kao “otkrivanje novog kontinenta punog neobičnog cvijeća i fantastičnih životinja, koji je istodobno divlji i gostoljubiv.” Nakon privlačnosti dolazi poricanje, udaranje protiv žiga. Teško je priznati autoritet Crkve. Oholo srce mora naučiti reći: “Neka se Bog pokaže istinitim, iako je svaki čovjek lažac.” Osoba koja putuje u Crkvu mora slijediti Marijin primjer: Fiat mihi secundum verbum tuum / Neka mi bude po riječi Tvojoj.
Moje putovanje u Crkvu došlo je kroz dublje razumijevanje Utjelovljenja. Ako je Bog postao čovjekom, onda bismo trebali raditi njegove ikone. Ako je Bog postao čovjekom, onda je Euharistija stvarna.
Katolička crkva propovijeda Kristovu tjelesnu prirodu. Sveti Ivan Damaščan piše: “Sad to [God] učinio vidljivim u tijelu i živio s ljudima, mogu napraviti sliku onoga što sam vidio o Bogu. . . i promatraj slavu Gospodnju, otkrivena mu lica.” U Utjelovljenju Bog se spušta do naših osjetila. On se udostojio da ga se dotakne, da ga se vidi, da ga se čuje, da ga se osjeti, da ga se kuša.
Primanje Euharistije je posljednji čin vjere. “Vid, dodir i okus ovdje zakažu. / Samo se sluhu može vjerovati. / Vjerujem u ono što je rekao vlastiti Sin Božji. / Istina od Istine najbolje se prima.” On ima riječi života vječnoga. Kamo još da idemo?
Kada Bogu u euharistiji nudimo svoje tijelo, krv, dušu i čovječanstvo, On nam zauzvrat nudi svoje tijelo, krv, dušu i božanstvo. On želi da ga oponašamo i postanemo dionici božanske prirode. Sudjelujemo u ljubavi Trojstva. Bog nas voli kao što voli svoga Sina.
Po Mariji učimo kako ljubiti Trojstvo kao kćer, kao majka i kao supružnik. Ona je Kalež koji drži Krv, Svetohranište koji čuva manu s neba. “Kroz nju ga možemo vidjeti / Učinjenog slađim, ne učinjenim mutnim. / A njezina ruka ostavlja njegovu svjetlost / Prosijanu da odgovara našem pogledu.”
Mogu samo ponoviti blaženog Johna Henryja Newmana i svetog Augustina da opišem svoje iskustvo obraćenja: “Prekasno sam te upoznao, o ti drevna Istino; prekasno sam našao tebe, prvog i jedinog poštenog.”
