Papin rođendan 14. rujna, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, možda je prvi znak koji pokazuje zašto je izabran na čelo Kristove Crkve, kao 267. nasljednik svetoga Petra. Upravo su ovaj blagdan prvi kršćani, kao i pravoslavci danas, smatrali jednim od najvažnijih u crkvenoj godini. Na današnji dan prije točno 1700 godina, 14. rujna 325. godine, u Jeruzalemu je otkrivena najvažnija kršćanska relikvija, Križ na kojemu je sam Isus umro za naše grijehe. Njegovo otkriće, njegovo spašavanje iz dubina katakombe dovelo je do trijumfa križa i njegova štovanja u cijelome svijetu.
Kao što Papa kazuje u svojoj knjizi Isusova ploča (Freiburg, 1999.), priča o pronalasku Križa više je nego vjerojatna, i povijesno i arheološki. Na Nicejskome saboru, u svibnju 325. godine, car Konstantin Veliki saznao je od jeruzalemskoga biskupa da su mjesta Isusove muke i uskrsnuća, brdo Golgota i prazan grob, u to vrijeme bila dobro poznata, ali nedostupna. U pokušaju da suzbije sve kršćanske kultove, rimski car Hadrijan dao je 135. godine iznad njega postaviti platformu na kojoj je dao izgraditi Zapadni jeruzalemski forum (tada Aelia Capitolina) i poganski hram. Kršćane je posebno užasnula činjenica što je ovaj hram posvećen Afroditi, božici ljubavi i požude, čiji je kip stajao na panju brda Golgote. Konstantin, veliki promicatelj kršćanstva, obećao je biskupu da će popraviti situaciju.
Već je u Rimu sagradio velike crkve nad grobovima apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla. Želio je izgraditi kružnu baziliku Uskrsnuća nad praznim Kristovim grobom, po uzoru na rimski Panteon. Konstantinova majka, gotovo 80-godišnja Jelena, kršćanka krštena u Trieru, oduvijek je željela hodočastiti u Svetu Zemlju te ju je sin zadužio da nadgleda građevinske radove. Tako je bila ondje kada su radnici otkrili staru cisternu nedaleko od Golgote, a koju su prvi kršćani očito koristili kao tajni spomenik, sličan katakombi. Unutra su bili ostatci triju križeva, Isusovi čavli i natpis s Križa „Isus Nazarećanin, kralj židovski“ na hebrejskome, grčkome i latinskome.
Potvrđen čudom – neizlječivo bolesna žena ozdravila je nakon što ga je dotaknula – Jelena je mogla razabrati „pravi križ“ i od tada su njegove krhotine i čestice pronašle put do svih strana svijeta. Međutim, jedan od čavala i polovicu natpisa ponijela je sa sobom u svoju palaču u Rimu koja je nakon njezine smrti pretvorena u crkvu – baziliku Svetoga Križa Jeruzalemskoga koja je postala jedno od najvažnijih hodočasničkih odredišta u Vječnome Gradu. Točno devet godina kasnije, 13. rujna 335. godine, u Jeruzalemu je svečano otvorena Crkva Svetoga groba. Sutradan, 14. rujna, episkop Makarije dao je prvi put izložiti drvo Kristova križa na javno štovanje pred golgotskom stijenom. „Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista u kojemu je spas, život i uskrsnuće naše, po njemu smo otkupljeni i oslobođeni“, pjeva Crkva od tada na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, pa je tako pjevala i 14. rujna 1955. godine, kada je točno 1630 godina od pronalaska relikvije rođen papa Lav XIV.
(kta)
