Prvi dan hodočašća u Rim u godini jubileja 2025. Nadbiskup Uzinić predvodio misu u katedrali u Pisi
«Hodočasnici nade», jubilejsko geslo ne smijemo olako shvatiti: ono ne označava samo cilj prema kojemu u nadi hodimo, nego i one s kojima zajedno hodimo – među njima su sve one kategorije osoba kojima je Isus poslan, a među kojima su u našem vremenu naše pluralno i sekularno društvo i u njemu mnogi koji su izgubili nadu i smisao života. Njima trebamo pokazati svoju vjeru u djelima ljubavi – kako bismo im objavili Božju ljubav koja nam se očitovala u Isusu Kristu, koji uvijek prvi ljubi, te im vratili nadu i ponudili smisao života, poručio je nadbiskup Mate Uzinić
Prva hodočasnička postaja vjernika iz Riječke nadbiskupije koji su danas, 6. listopada krenuli prema Rimu – u sklopu nacionalnog hodočašća u godini Jubileja 2025. – bila je Pisa. Riječki nadbiskup Mate Uzinić poslije podne je u katedrali toga grada predvodio misno slavlje u zajedništvu sa sedam nadbiskupijskih svećenika koji sudjeluju u hodočašću, na koje se zaputilo i 250 vjernika laika iz svih krajeva nadbiskupije.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup je vjernike uputio da su u Pisu i njezinu katedralu došli s razlogom, kako je rekao, „zbog poveznica ovog mjesta s nama i našom poviješću – i iz potrebe da, kao Crkva, svoj put nastavimo pomireni sa svojom prošlošću i zaliječenih rana“. Najavio je da će uslijediti i susret s nadbiskupom Pise, Severiom Cannistrà te podsjetio da je Rijeka postala biskupijskim središtem prije stotinu godina, u razdoblju talijanske uprave i u vrlo nepovoljnim društveno-političkim okolnostima koje su se odrazile i na crkvene odnose toga vremena.
„Prvi riječki biskupi bili su talijanske nacionalnosti; vjernici su, osim onih talijanske nacionalnosti, bili i hrvatske i slovenske nacionalnosti. Posljednji biskup riječke biskupije talijanske nacionalnosti bio je nadbiskup Ugo Camozzo čiji se grob nalazi u ovoj katedrali. Zato smo danas – na početku našeg jubilarnog hodočašća u Rim – ovdje. Ovo je prigoda da molitvom na njegovu grobu izrazimo zahvalnost za njegovo služenje našoj biskupiji, kao i za sve koji su u tim prvim godinama gradili našu riječku Crkvu i utkali se u njezino poslanje“, rekao je nadbiskup Uzinić.
Crkva jednog vremena ne može biti puka kopija Crkve nekog drugog vremena. Ista je Crkva, ali okolnosti, znakovi vremena i potrebe ljudi drugačiji su – stoga i način ostvarivanja poslanja mora se prilagoditi vremenu, uvijek u duhu evanđelja.
Tu je misu nadbiskup namijenio za pokojnog nadbiskupa Camozza – koji je riječki biskup bio od 1938. do 1947. te nadbiskup Pise od 1948. do umirovljenja 1970. godine – kao i za vjernike Riječke nadbiskupije koji su, rekao je, u pojedinim razdobljima bili prisiljeni zbog političkih okolnosti napustiti svoje domove i preminuti u tuđini. Hodočasnici Riječke nadbiskupije na toj su misi, predvođeni nadbiskupom Uzinićem, molili i za sve kojima se danas, u različitim krajevima svijeta, događa isto – zbog ratova, političkih i vjerskih progona.
„Isusovo poslanje u povijesti spasenja je jedinstveno: možemo ga i moramo nasljedovati, ali ga ne možemo doslovno kopirati. Mi smo pozvani nastaviti djelo spasenja u snazi Duha Svetoga; svaki od nas ima svoje jedinstveno mjesto i zadatak“, izdvojio je nadbiskup Uzinić u propovijedi. Pojasnio je da to isto vrijedi i za Crkvu kroz vrijeme, da Crkva jednog vremena ne može biti puka kopija Crkve nekog drugog vremena, da je Crkva ista, ali da su okolnosti, znakovi vremena i potrebe ljudi drugačiji te da se stoga i način ostvarivanja poslanja mora prilagoditi vremenu – uvijek u duhu evanđelja.
Referirajući se na evanđeoski ulomak u kojem Isus iznosi svoj životni program, nadbiskup je objasnio da „poziv koji Isus upućuje Crkvi – da bude blagovjesnik siromasima, da proglašava oslobođenje sužnjima, vraća vid slijepima, pušta na slobodu potlačene i naviješta godinu milosti Gospodnje – i danas ostaje isti u svom bitnom sadržaju“. No istaknuo je kako je taj poziv „i bitno različit u praktičnom obliku jer su vremena i potrebe ljudi drugačiji“.
Rekavši da kada govorimo o Crkvi govorimo o živućoj zajednici – o nama, naglasio je da uključivanjem u njezino poslanje, „u vremenu i okolnostima u kojima živimo, imamo priliku i zadaću – svaki dan, u svim životnim situacijama – pokazati svijetlu prisutnost Božje ljubavi“.
Posebno je istaknuo da se u ovoj jubilarnoj Svetoj godini „u kojoj se prepoznajemo kao «hodočasnici nade», to jubilejsko geslo ne smije olako shvatiti.
„Ono ne označava samo cilj prema kojemu u nadi hodimo, nego i one s kojima zajedno hodimo – među njima su sve one kategorije osoba kojima je Isus poslan, a među kojima su u našem vremenu naše pluralno i sekularno društvo i u njemu mnogi koji su izgubili nadu i smisao života. Njima trebamo pokazati svoju vjeru u djelima ljubavi – kako bismo im objavili Božju ljubav koja nam se očitovala u Isusu Kristu, koji uvijek prvi ljubi, te im vratili nadu i ponudili smisao života“, tumačio je. Na tom tragu je sumirao: „dužni smo svaki dan iznova živjeti ono što vjerujemo“: „Tek kada vjera postane ljubav u djelima, moći će se i za nas, na kraju zemaljskog hoda – kad sve ovozemaljsko prestane – reći da je Bog bio s nama i da smo prolazili zemljom čineći dobro.“
Zaključujući propovijed, nadbiskup Uzinić je sažeo: „Neka nam ovo naše hodočašće u Rim bude važan iskorak u tom smjeru, kako bismo po povratku s hodočašća mogli zajedno nastaviti graditi našu riječku Crkvu kao zajednicu nade i milosrđa, nadograđujući na onome što su drugi, među njima je i nadbiskup Ugo, činili prije nas.
Cijelu propovjed i uvodnu riječ nadbiskupa možete pročitati klikom na poveznicu.
Objavljeno: 6. listopada 2025.
