„Želim da večeras postanemo svjesni da strani radnici nama predstavljaju Krista i mi njima predstavljamo Krista i ovo je trenutak da se propitamo o našem odnosu prema njima. Prepoznajemo li Isusa u njima?“ – ovim je riječima započeo na Veliki četvrtak Misu večere Gospodnje riječki nadbiskup Mate Uzinić u najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja BDM. U obredu pranja nogu sudjelovali su strani radnici i radnice koji su u Rijeku, u potrazi za boljim životom, stigli iz Indije, Filipina, Ukrajine i Paragvaja, a najmlađi među njima bio je Argentinac Fabrizio koji će na jesen krenuti u prvi razred osnovne škole i koji je u obredu sudjelovao sa svojim roditeljima. „Apostole“ je na početku mise na engleskom jeziku pozdravio generalni vikar Riječke nadbiskupije, Mario Tomljanović.
U propovijedi je, govoreći o pročitanom evanđeoskom ulomku, nadbiskup Uzinić kazao da evanđelist Ivan, kada govori o pranju nogu, govori o služenju i time šalje snažnu poruku – da se Euharistija treba pretvoriti u život, u „pranje nogu jednih drugima“, ali i dopuštanje drugima da nama „operu noge“. Euharistija je služenje i ima smisao u našem kršćanskom životu samo ako se pretvori u služenje. Kako bi istaknuo tu poruku, nadbiskup je izabrao 12 stranaca da simboliziraju dvanaestoricu apostola u Dvorani posljednje večere. „Riječ je o stranim radnicima koji su došli u Hrvatsku da bi služili, da bi zauzeli mjesta koja su ostala prazna jer smo demografski postali stari ili zbog toga što su mnogi to isto išli napraviti negdje drugdje. Oni služe nama preuzimajući različite poslove u našem društvu, no istovremeno je važno da ih prepoznamo kao one kojima mi trebamo služiti na način da se zalažemo da imaju ista prava kao i svi drugi, tako da se trudimo da ne budu diskriminirani, tako da ih prepoznajemo kao one koji su nam jednaki, s jednakim dostojanstvom, s jednakim pravima, tako da, s obzirom na to da oni ponekad nemaju glas, mi dignemo glas i budemo njihov glas ako žive u uvjetima koji nisu odgovarajući.“
Spomenuvši porast broja agencija za posredovanje pri zapošljavanju stranih radnika, nadbiskup je izrazio želju i nadu da se to događa zbog toga što agencije žele služiti ovom društvu koje je potrebno radnika i što žele služiti ljudima koji žele doći u Hrvatsku jer u uvjetima života koje imaju ne mogu postići standard koji mi možemo ponuditi. To bi trebao biti razlog zbog kojega netko pokreće agenciju. Naravno, tu bi trebala biti i zarada, ali ne i iskorištavanje, poručio je nadbiskup.
Predstavivši „apostole“, koji su u Hrvatsku pristigli iz različitih država, istaknuo je da činjenica da dolazimo iz različitih zemalja nije i ne smije biti nešto što nas ograničava, nego nešto što nas obogaćuje. „Vjerujem da ste svi vi koji ste došli iz različitih zemalja i započeli život u našoj zemlji i radite tu, puno toga pronašli što vas je obogatilo, ali htio bih i nas pozvati da u vama vidimo bogatstvo koje nam je darovano.“ Izrazio je zadovoljstvo smanjenjem broja onih koji iseljavaju iz Hrvatske, kao i činjenicu da postoje oni koji vide u Hrvatskoj mjesto gdje žele živjeti, društvo u kojemu žele raditi i sebe ugrađivati u suradnji s drugima, u međusobnom poštovanju i međusobnom izgrađivanju. Važno je da prepoznamo ljepotu ovog susreta, da prepoznamo mogućnost da služeći jedni drugima postanemo svi bogatiji, istaknuo je Uzinić.
U propovijedi je izrekao i kritiku o odnosu prema stranim radnicima zbog slučajeva nasilja nad stranim radnicima, kao i neodgovarajućeg smještaja za radnike te iskorištavanja radnika od strane agencija. U kontekstu Mise večere Gospodnje, naglasio je da se u Svetom pismu među onima koje treba osobito zaštititi spominju stranci i došljaci. Kao jedan od primjera naveo je tekst iz Levitskog zakonika: „Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš!“ S tim je povezao 25. poglavlje Matejeva evanđelja, gdje Isus kaže da ćemo biti suđeni po tome jesmo li primili stranca.
Nadbiskup Uzinić je propovijed završio osvrtom na pročitanu knjigu pape Franje „Nadaj se“, u kojoj je Sveti Otac posvjedočio o svome životu i o jedinom slučaju u kojem nekoga nije odriješio na ispovijedi. Riječ je o odvjetniku koji je, uz nabrajanje malih grijeha, spomenuo kako je zlostavljao vlastitu sluškinju te kako se opravdavao time da je ona „niža vrsta ljudi“, da oni „nisu isti kao mi“. To je ono što se s nama događa u odnosu na strane radnike. Kad mislimo da smo nešto više, a zaboravljamo da smo i mi stranci. U jednom ranokršćanskom spisu se za nas kršćane kaže da nam je svaka domovina tuđina i svaka tuđina domovina. Ako to tako shvatimo, onda ćemo shvatiti i kakav odnos trebamo imati jedni prema drugima i kako smo svi stranci, odnosno kako zapravo nitko nije stranac nego smo svi doma, zaključio je nadbiskup Uzinić.
Na kraju misnoga slavlja održano je euharistijsko klanjanje, nakon kojega je nadbiskup sa svećenicima i stranim radnicima zajedno blagovao večeru.
Objavljeno: 17. travnja 2025.
