U sjedištu Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, u četvrtak, 24. listopada 2024. godine, proslavljen je 134. rođendan Družbe sestara Služavki Malog Isusa, koju je osnovao prvi Vrhbosanski nadbiskup sluga Božji dr. Josip Stadler, izvijestili su iz spomenute Provincije.
Samoj proslavi svetkovine prethodila je devetnica u čast zaštitnika Družbe, svetog arkanđela Rafaela.
Zahvalno euharistijsko slavlje u kapelici samostana „Egipat“ u Sarajevu predvodio je postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Stadlera i vrhbosanski kanonik mons. dr. Pavo Jurišić, uz koncelebraciju tajnika Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javiera Camañes-Forésa, katedralnog župnika mons. Ive Tomaševića, te vlč. Marka Perića. Na misnom su slavlju sudjelovale sestre iz samostana „Doloroza“ u Čardaku, sestre iz Gromiljaka i iz sarajevskih zajednica, kao i s. Željka Dramac – provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina sa sestrama te s. M. Vinka Bilješko – provincijalna glavarica sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne u Sarajevu. Tijekom Svete mise pjevao je zbor sestara Služavki Malog Isusa pod ravnanjem s. M. Marinele Zeko.
Nakon prigodnih misnih čitanja uslijedila je propovijed u kojoj je mons. Jurišić najprije progovorio o značenju i ulozi arkanđela Rafaela, te o čudesnoj prisutnosti i intervenciji arkanđela Rafaela u životu njegovih štovatelja. Citirao je zatim prva pravila Služavki Maloga Isusa u kojima nadbiskup Stadler napisa: „Služavke siromaha dužne su dvoriti siromašne, bolesne i stare ljude s onom ljubavlju kojom bi posluživale samoga Isusa te svoju narav prevladavati, kada se opire, gledajući slaboće a katkad i zlobu staraca i starica. Služavke siromaha trebaju hraniti starce i siromahe, dvoriti bolesne, sve podučavati i uzdržavati u dobroj volji. Siromasi neće uvijek priznati tu ljubav, nego će se često pokazati nezahvalni. Neka uče sve to gledati očima svete vjere i ne obazirati se na nagone pokvarene ljudske naravi, nego iz ljubavi prema Bogu strpljivo podnositi sve muke i prezir. Jer valja znati da je kod takvih nezahvalnih sirota najogavnije neznanje vjerskih istina, pokvarenost srca i zapušten ili loš odgoj. To su sve stvari koje se jedino mogu odstraniti gorućom molitvom, strpljivim poučavanjem i žarkom ljubavlju, koja ide samo za slavom Božjom i spasom bližnjega.“ Potaknuo je sestre da iščitavaju i proučavaju spise i povijest Družbe kako bi mogle prenositi cjelovite informacije o povijesti Družbe i životu sestara. Svoju propovijed zaključio je riječima: „Neka nas anđeli Božji čuvaju na životom putu od svakoga zla i grijeha, kako bismo bili pravedni u očima Božjim da nas Bog prepozna kao svoje službenice i sluge“.
Na koncu Svete mise mons. Jurišić je čestitao sestrama 134. rođendan Družbe i zazvao Božji blagoslov.
Po završetku Svete mise, sestre, svećenici i prijatelji zajednice okupili su se u blagovaonici samostana „Egipat“ kako bi kod obiteljskog stola podijelili radost proslave 134. rođendana Družbe. Tu ih je pozdravila provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten i zaželjela svima dobrodošlicu. Zahvalila je svećenicima na prisutnosti i podršci koju pružaju sestrama i Stadlerovoj kauzi za proglašenje blaženim. Zahvalila je s. Željki Dramac i sestrama franjevkama na blizini i podršci, te izrazila želju da zajednički slave franjevačke jubileje koje i žive. Nakon govora provincijske glavarice s. M. Ana Marije Kesten nazočne je pozdravila s. Željka Dramac – provincijska predstojnica sestara franjevki i predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavarica Bosne i Hercegovine koja je izrazila radost zbog blizine i suradnje ovih dviju redovničkih zajednica. Zaželjela je da u tom duhu nastave živjeti i svjedočiti crkveno zajedništvo.
Nakon govora provincijskih glavarica, slavlje je nastavljeno uz Marijanske i Družbine pjesme po kojima su se sestre prisjetile svih lijepih trenutaka i početaka Družbe. Jedna od nezaobilaznih pjesama na Družbinim slavljima u Sarajevu je svakako pjesma: „Sarajevo, naša majko mi ti pjevamo; u tebi nam leži srce, srce Družbino“. (kta/lj.m.)
