U okviru korizmenog euharistijskog lanca, koje je i ove korizme organiziralo Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE), s posebnim naglaskom na Ukrajinu i Svetu zemlju, euharistijsko slavlje uime mons. Tome Vukšića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH predslavio je 10. ožujka generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić uz suslavlje petorice svećenika.
Uvodeći u slavlje, mons. Ćosić podsjetio je da već nekoliko godina CCEE poziva svoje članice da se uključe u korizmenu duhovnu inicijativu pod nazivom „Euharistijski lanac“ koja se sastoji od slavlja svete mise i molitve na jednu nakanu. „Ovogodišnja nakana je ‘za pravedan i trajan mir’, posebice u Ukrajini i Svetoj zemlji. I, prihvaćajući poziv Vijeća, naš nadbiskup je odredio, kako je i predviđeno kalendarom Vijeća, u sarajevskoj prvostolnici bude slavljena sveta misa na spomenutu nakanu. Danas molimo za mir – na osobit način u Ukrajini i Svetoj zemlji – ali i u cijelome svijetu. U zajedništvu s našim nadbiskupom i sa svim vjernicima europskih biskupskih konferencija molimo večeras srcem i molimo svaki dan! Jer molitva je vrlo učinkovito ‘oružje’ kad god se osjećamo nemoćnima pred dramama i tragedijama naših osobnih, nacionalnih, europski i svjetskih događaja koji prijete miru“, pozvao je generalni vikar Ćosić.
U prigodnoj propovijedi mons. Ćosić podsjetio je da Crkva naglašava da je „želja i goruća potreba za mirom jedan od ‘znakova vremena’“, a u posljednje vrijeme ujedno i uvjet života suvremenog doba i čovjeka, kao i da je mir, prije svega, „dar uskrslog Krista koji nas poziva na suradnju s njim i ljudima dobre volje u izgradnji i očuvanju pravednog i trajnog mira“.
Izrazivši uvjerenje da je svim ljudima diljem svijeta jasno da je pravedan mir moguć te da „izvire iz srca, dar je ljudima, plod je ljubavi – i zalog je budućnosti“, spomenuo je da je, s druge strane, „nepobitna i žalosna činjenica da se mir od svih ljudskih i društvenih vrijednost najviše niječe, nameće silom, kupuje oružjem“. „Štoviše, svjedoci smo da se u ovo naše vrijeme mir želi postići ratom i širi se ideja da mir treba braniti podizanjem straha i nepovjerenja. Zbog toga i još štošta, nameće se pogrješan aksiom da je rat sredstvo za postizanje sigurnosti i mira“, upozorio je generalni vikar VN-a.
Pojasnio je da je temeljni razlog tomu upravo to što je čovjek u sebi „prečesto ‘obavijen mrakom i sumrakom’ mržnje koja mu ne dopušta održati mir u sebi, ni sačuvati mir u odnosu s drugima – a vrlo često ni s Bogom“.
Osvrćući se na pročitani odlomak iz Levitskog zakonika, u kojemu sveti pisac ukazuje na ono što „razara naš odnos prema bližnjemu koga naziva bratom“, mons. Ćosić podsjetio je da je još prije toga, na pločama Svjedočanstva što ih je Bog na brdu Sinaj dao Mojsiju, sveti pisac zapisao da je Gospodin izričito zapovjedio: »Ne ubij« [Izl 20,13; Pnz 5,17]. Istaknuo je da je na ljubavi „koja u nama uvijek iznova budi svijest“ da je Bog svakog čovjeka načinio »na svoju sliku, sebi slična« [Post 1,26] moguće graditi pravedan mir „koji je temelj za donošenje odluka kojima se promiče bratsko zajedništvo, dijalog, poštivanje prava, uzajamno poštivanje i koji otvara put, korak po korak, zajedničkoj nadi jačoj od želje za osvetom.“
Kazavši kako u evanđelju Isus vjernike poziva „na ljubav koja vidi dublje od onoga što se golim okom vidi“ tj. „poziva nas u svome srcu izgraditi stav pažnje i osjetljivosti prema onima s kojima se on sam poistovjećuje“, istaknuo je da svaki oblik ljudske ljubavi, pa tako i naša kršćanska ljubav, postaje autentična kad jasno ‘vidi’ misterij drugoga, odnosno kad nas izvlači iz naše zone udobnosti i trajno nas usmjerava prema drugome“. Posvijestio je stoga da Isus traži da svaki njegov učenik svoju vjeru u njega učini „vidljivom kroz djela ljubavi prema bližnjima koji su povlašteni i najsigurniji put što vodi njemu zdesna [usp. Mt 25,34]“. „Krist po nama nastavlja biti prisutan i djelovati u životima drugih, u svijetu, a mi nastavljamo rasti u ljubavi i zahvalnosti Gospodinu za svaki njegov dar, posebice za dar mira“, naglasio je mons. Ćosić dodavši da se trajan mir ne gradi „na snazi ili jačanjem samoga sebe, kako ovih dana tvrde neki odgovorni europski političari“ već „djelima ljubavi po kojima drugima i sebi priznajemo da smo sinovi Božji: stvoreni s istim dostojanstvom, s istim pravima – i s istom obvezom odgovoriti na poziv da budemo svjedoci i poslanici mira: to će nam dati i osigurati pravedan i trajan mir“.
Na kraju propovijedi potaknuo je okupljene na molitvu da Bog „još snažnije djeluje u dubini srca i savjesti onih koji mogu doprinijeti što bržoj uspostavi pravednog i trajnog mira u Ukrajini i Svetoj zemlji“, da „nastavi djelovati u srcu i savjesti svih koji na bilo koji način utječu na očuvanje mira u našoj zemlji kao i da naše bližnje i nas same neprestano potiče i podržava u našem nastojanju da naviještamo i svjedočimo mir svojom dobrotom, dobrohotnošću, ljubavlju, ljubaznošću – praštanjem i pomirenjem“ .
Na kraju mise mons. Slađan kazao je da je jedan od razloga zašto mira nema upravo nedostatak molitve te je podsjetio na Kristove riječi: „Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.“ [Mt 7,7]. Pozvao je okupljene vjernike da s ove mise „ponesu“ tu obvezu i nastave moliti za mir.
Na misi su sudjelovale brojne redovnice raznih kongregacija, bogoslovi i drugi vjernici. Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. (kta)
