„Stala plačuć tužna mati“ naslov je koncerta kojim je predstavljena korizmena baština središnje i sjeverne Istre, a koji je održan 30. ožujka, na Četvrtu korizmenu nedjelju, u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu.
Osim članova hrvatske rimske zajednice, koncertu „Stala plačuć tužna mati“ nazočili su i predstavnici veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici i u Italiji, kao i redovnice na službi u Rimu te svećenici iz Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima zajedno s rektorom vlč. Markom Đurinom.
Samom koncertu prethodilo je euharistijsko slavlje koje su pjevanjem animirali župni zbor Sv. Mihovila Arkanđela iz Žminja i crkveni pjevači iz Lanišća, izvijestio je Vatican News.
Na programu koncerta našli su se napjevi koji su vezani za vrijeme od Cvjetnice do Uskrsa. Program je počeo napjevima ulazne procesije na Cvjetnicu, slijedili su drugi korizmeni napjevi i križni put. Posebno je dojmljiv bio dio vezan uz Veliki petak, tj. poklon križu, potom psalmi Velike večernje te naposljetku radost Uskrsa i „Kraljice neba“. Na programu su bili također dijelovi mise i obreda za mrtve. Ovaj vrlo opsežan, ali i zahtjevan program s gotovo četrdeset napjeva izveli su župni zborovi župa sv. Mihovila ar. iz Žminja, svetih Petra i Pavla iz Svetog Petra u Šumi, pjevačka skupina iz župe sv. Kancija, sv. Kancijana i Kancijanile iz Lanišća te pučki pjevači iz Lindara.
O tomu kako se tradicija istarske korizmene baština počela širiti i izvan Istre, za Hrvatski je program Vatikanskoga radija govorio Viktor Prenc, koji je uz Mauricia Zovića, začetnik ideje o korizmenoj baštini središnje i sjeverne Istre:
Viktor Prenc govori o tradiciji istarske korizmene baštine
Hvaljen Isus i Marija! Ja sam Viktor Prenc iz Sv. Petra u Šumi u Istri. Godine 2009. upoznali smo Joška Ćaletu, etnomuzikologa iz Zagreba, a rodom iz Trogira, koji je zajedno s klapom „Sveti Petar“ također iz sv. Petra u Šumi, snimao pjesme i došao do zaključka da imamo jako lijepe pjesme za pasionsku baštinu koja se u to vrijeme radila u Zagrebu, a koja je započela 1992. godine kada je počeo rat u Hrvatskoj. Zagrebački intelektualci su rekli da će oni pjevati dok ostali brane zemlju, da će biti lakše ako nešto naprave pjevajući.
Godine 2011. bili smo pozvani u Zagreb, u Baziliku Srca Isusova da napravimo pasionsku baštinu. Ta baština bila je sastavljena od pjesama i napjeva središnje i sjeverne Istre, a pjevali su ih župni zbor sv. Mihovila iz Žminja, župni zbor svetih Petra i Pavla iz Svetog Petra u Šumi, pjevačka skupina iz Lanišća te pučki pjevači iz Lindara. Budući da smo jako dobro napravili pasionsku korizmenu baštinu u Zagrebu, došla nam je pisana obavijest da bi to trebali napraviti i ponoviti u cijeloj Istri. Zamolili smo današnjeg biskupa u miru monsinjora Ivana Milovana da nam to dopusti, što je on 2012. godine i učinio. Napravili smo našu prvu istarsku korizmenu baštinu u bazilici u Poreču pod naslovom „Stala plačuć tužna mati“.
Tako smo nastavili i idućih godina sve do danas. Nastupali smo po cijeloj Istri: u Poreču, Puli, dva puta u Lanišću, u Žminju, Svetom Petru u Šumi, Barbanu pa sve do Zadra, a sad i u Rimu. I zato hvala svim pjevačima, živima i pokojnima, koji su počeli korizmenu baštinu. To je svojevrsna kruna svega i velika čast da smo došli do Rima, centra kršćanstva, da smo mogli pjevati i očuvati baštinu već 10, 12 godina (osim u vrijeme pandemije kada nismo nigdje nastupali).
Moram spomenuti Milana Galanta koji je sve organizirao i uložio puno truda. Ideju je imala njegova kći koja studira na Filozofskom fakultetu koja je rekla našim istrijanskim riječima: „Kad moru doći drugi s Hrvatske, zač nebimo mi iz Istre mogli doć u Rim da pokažemo naše blago.“ Tako smo početkom srpnja pa do danas uspjeli sve napraviti i doći u Rim te prikazati korizmenu baštinu Istre koja prikazuje pjesme i napjeve srednje i sjeverne Istre koji se pjevaju od Cvjetnice do Uskrsa, ili rečeno po istrijanski – od Uličnice do Vazma. To su kratki napjevi koji su naše nonice i pranonice zajedno s našim nonekima pjevale u crkvi u korizmeno vrijeme i tijekom velike sedmice, odnosno u vremenu od Cvjetnice do Uskrsa. Tu tradiciju smo mi nastavili i zato hvala svim pjevačima, hvala Jošku Ćaleti koji nam je to omogućio, poklonio nam scenarij, s ciljem da nastavimo njegovati, da se to ne zapusti. Tako će se održati i ne zaboraviti te pjesme koje se još dandanas u našim crkvama pjevaju i koje i stari i mlađi naraštaji rado slušaju. (kta/rv)
