OSIJEK (TU) – U dvorani Kapucinskog samostana sv. Jakova u Osijeku, 21. veljače, održana je projekcija dokumentarnog film „Zrin 1943.“ scenaristice i redateljice Nade Prkačin. Na kraju večernje mise, koju je predvodio kapucin fra Krešimir Borković, vjernike je na filmsku projekciju pozvao Pavle Petanjak, potomak Zrinjana čija je obitelj doživjela tragičnu sudbinu povijesnog hrvatskog grada Zrina u srcu Banovine, poznatog po rođenju bana Nikole Šubića Zrinskog i po stradanju Zrinjana u Drugom svjetskom ratu na blagdan Male Gospe te 9. i 10. rujna 1943. kada su partizani ubili trećinu stanovnika, mjesto i crkvu Našašća sv. Križa zapalili, a preživjele nasilno raselili u Slavoniju, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin. Uz scenaristicu i redateljicu filma Nadu Prkačin za filmsko ostvarenje zaslužni su snimatelji Krešimir Lasić i Andrej Bunić te montažer Goran Fistrić.
Uvodeći u prikazivanje filma Petanjak je pozdravio mnoštvo prisutnih u ime potomaka Zrinjana, Kapucinskoga samostana u Osijeku i gvardijana fra Jure Šimića te autorice Nade Prkačin, posebno zahvalivši zaslužnima za održavanje projekcije, ponajprije Ivici Broziću koji, nakon prošlogodišnje premijere u povodu 80. godišnjice masakra u Zrinu, prikazuje film diljem Hrvatske te je samo ove godine „Zrin 1943.“ pogledala publika u tridesetak gradova. Dokumentarnu filmsku priču, uz povijesne činjenice, arhivske dokumente i fotografije te ispovijesti preživjelih Zrinjana, kazuju sudjelovatelji: Branka Dembić Ćubelić (povratnica u Zrin), biskup sisački mons. Vlado Košić, Nikola Kristić (potomak Zrinjana), biskup krčki mons. dr. sc. Ivica Petanjak (potomak Zrinjana), Kata Petanjak rođ. Babić (rođena u Zrinu), Matija Petanjak (potomak Zrinjana), povjesničar prof. Stipo Pilić, povjesničarka izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić, publicist Damir Borovčak i mons. Marko Cvitkušić, biskupski vikar za kler Sisačke biskupije.
Povijesni podatci ukazuju da je 1943. godine u Zrinu živjelo 850 Hrvata katolika, a ukupan broj žrtava je 291 osoba, među kojima 207 civila uključujući dvanaestoro djece, devetoricu vojnika, 47 poginulih na križnom putu i 28 osoba poginulih nakon križnoga puta. U filmu je pojašnjeno kako su Zrinjani odbijali ući u partizanski pokret, selo je napadnuto, zapaljeno i opljačkano, crkva zapaljena i groblje kasnije preorano, a preživjele žene i djecu zločinci su protjerali s ognjišta, deportirali u vagonima u sela okolice Đakova uglavnom u: Slatinik, Drenje, Gašince, Potnjane i Lapovce, u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Istrebljenje je kulminiralo dodatnom nepravdom 7. veljače 1946. kada je Kotarski sud u Dvoru “u ime naroda” i službeno konfiscirao pokretnu i nepokretnu imovinu Zrinjana čime im je trajno zabranjen povratak na pradjedovinu. Apsurdno je što su komunisti Zrinjane protjerali, a Hrvatska i dalje poštuje tu presudu pa potomci Zrinjana ne mogu uknjižiti imovinu, rečeno je u filmu. Biskup Petanjak otkrio je da je 1990. mladu misu morao imati u Drenju. Naime, Zrinjani su s potomcima prvi puta došli u Zrin 1996., a I. Petanjak naglasio je da Zagrebačka nadbiskupija nikada nije ukinula župu Zrin, makar nije imala niti jednog katolika! Film završava pjesmom Katarine (rođ. Krivošić) Kristić „Što je meni Zrin“ uz optimističnu priču o afirmativnom povratničkom projektu i novosagrađenoj spomen-crkvi Našašća sv. Križa, blagoslovljenoj 14. rujna 2019. kada je dolazak mnoštva hodočasnika i potomaka Zrinjana označen istinom o kalvariji Zrina. Tada su, spomen-ploču s imenima 291 ubijenog Zrinjanina, na pročelju crkve, otkrili svjedoci tih događaja Stjepan Petanjak i Andrija Feketić. „Širite istinu o Zrinu, o Hrvatima i hrvatskoj povijesti“, zaključio je Pavle Petanjak. N. Špoljarić
