Sisački biskup predvodio je u nedjelju, 28. srpnja, misno slavlje u crkvi sv. Ane u Osekovu povodom proslave Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba. Ovim slavljem župa Osekovo se ujedno oprostila od dosadašnjeg župnika Dražena Lauca.
Na početku biskup je podsjetio kako je ovo četvrti po redu Svjetski dan djedova i baka te kako je za geslo ovogodišnje proslave papa Franjo uzeo redak iz Psalma 71, gdje psalmist vapije: “Ne zaboravi me u mojoj starosti…” „To je molitva mnogih starijih i bolesnih ljudi koji osjećaju da su zaboravljeni, jer više ne mogu raditi i privređivati, jer nemaju zdravlja činiti ono što su do sada činili te zato više nisu važni svojim bližnjima i društvu općenito. Zato ih se gura na margine i izolira, a papa kaže da ima i onih koji ih se žele riješiti. Mi kršćani zato smo dužni pozivati na neizmjerno dostojanstvo svakog čovjeka, bez obzira je li zdrav, bolestan, mlad ili star. Čovjek je dijete Božje i kao takav zaslužuje naše poštovanje. Kaže papa kako se ovaj zaziv: Ne zaboravi me u mojoj starosti, može usporediti s onim Isusovim na križu: Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio? Isus je iskusio ostavljenost i doživio je usamljenost i patnju u kojoj su ga ostavili njegovi učenici, ali znao je da ga Bog nije ostavio. Dapače, čitavo Sveto pismo svjedočanstvo je o tome da je naš Bog, Bog ljubavi koji nikoga ne napušta“, rekao je biskup te upozorio na kulturu odbacivanja i pozvao na molitvu za djedove i bake koji su toliko dobra učinili za nas i bez kojih ne bismo postojali.
Osvrnuvši se na pročitanu Riječ Božju, istaknuo je kako ona govori o tome da je Gospodin umnožio kruh i da je mnoštvu od 5000 muškaraca dao da se nasiti jer nisu imali što jesti, a bilo mu je žao naroda. „Gospodin Isus je stvarno onaj koji nam daje da možemo živjeti na ovom svijetu, ali ne samo da se brine za naše tijelo već prije svega za našu dušu. Zato je rekao: Ja sam kruh života. To čudo umnažanja kruha podsjeća nas na euharistiju kada je Isus uzeo kruh, zahvalio, razlomio i dao učenicima rekavši: Ovo je tijelo moje… Kruh koji blagujemo u svetoj pričesti upravo je zalog te budućnosti našeg zajedništva u duhovnom smislu, gdje je on naša hrana i taj kruh koji hrani naše srce. On je ta Riječ Božja koja hrani našu dušu i koja daje tek i smisao našem životu i postajanju.“
Biskup se osvrnuo i na blasfemiju koja se ovih dana dogodila na otvorenju Olimpijskih igara u Parizu. „Na primjeru Leonardove Posljednje večere, neke marginalne skupine izvele su performans ismijavajući euharistiju. To je primjer poniženja kakvo neprestano doživljavamo mi kršćani u ovom svijetu koji se sve više udaljava od Boga. Ovo ismijavanje i ponižavanje Krista i kršćanstva dogodilo se u zemlji za koju se govorilo da je prva kći Crkve. Zanimljivo da znaju dobro ti đavli koji napadaju Crkvu da je njezina snaga u euharistiji i da je ona taj kruh nebeski i životvorna hrana koja daje snagu za život svijeta. Ona je taj izvor života koji nas drži na okupu i koji nam daje snagu za naše kršćansko svjedočenje. Zato mi danas trebamo biti zahvalni za ovu euharistiju koja nas okuplja. Trebamo biti svjesni i da euharistije nema bez svećenika i zato je dragocjeno da svaka župa ima župnika. Velika je stvar da se možemo osloniti na to da svake nedjelje imamo misu i da će se lomiti taj kruh života koji je sam Krist Gospodin uskrsnuli“, poručio je biskup te na kraju zahvalio na skoro devet godina službe u ovoj župi dosadašnjem župniku zaželjevši mu uspješan oporavak od bolesti. Biskup je i pozvao župljane na zajedništvo i suradnju s novim župnikom koji uskoro dolazi.
Nakon popričesne molitve, župljani su se oprostili od župnika Lauca emotivnim programom. Izrazili su svoju zahvalnost i poštovanje prema župniku za godine predane službe te kao znak sjećanja i zahvalnosti uručili su mu darove koji će ga uvijek podsjećati na ovu zajednicu.
Na kraju mise, župnik je iskazao duboku zahvalnost svim župljanima na njihovoj predanosti i suradnji. S ponosom je istaknuo kako su svi oni, svojim doprinosom, utkali jedan mali kamenčić u mozaik njegova života u ovoj župi. Posebne riječi zahvale uputio je svojim najbližim suradnicima, čija je pomoć i podrška bila neizmjerna i dragocjena. Također, s velikom zahvalnošću se obratio i biskupu, hvaleći njegovu očinsku brigu i podršku.
