Papa Lav XIV. katolikosu Aramu I.: Molimo za mir u Libanonu i na Bliskom istoku

Zajednička molitva za mir u Libanonu i na Bliskom istoku koji su pogođeni sukobima i nasiljem te zahvalnost za osobno zalaganje za dijalog između Katoličke Crkve i Istočnih pravoslavnih Crkava. Tako je papa Lav XIV. pozdravio Njegovu Svetost Arama I., katolikosa Armenske Crkve Cilicije, na Trgu svetoga Petra tijekom opće audijencije.

Sveti Otac je u ponedjeljak 18. svibnja primio katolikosa Arama I. u audijenciju u Vatikanu, nakon koje je uslijedila zajednička molitva u kapeli Urbana VIII.

Papa se tom prilikom prisjetio svoga putovanja u Libanon, zemlju koja mu je – kako je rekao – vrlo draga, izražavajući duboku zabrinutost u vrijeme kada su jedinstvo i integritet te zemlje ponovno ugroženi. Taj je apel ponovio i danas: „Molimo također za mir u Libanonu i na Bliskom istoku, ponovno pogođenima nasiljem i ratom.“ Posjet katolikosa – objasnio je rimski biskup govoreći najprije na talijanskom jeziku – predstavlja priliku za jačanje već postojećih veza jedinstva, u perspektivi punog zajedništva između dviju Crkava. U danima koji prethode svetkovini Pedesetnice – rekao je potom na engleskom jeziku – odzvanja poziv na molitvu kako bi boravak katolikosa Arama I. i njegove delegacije u Rimu mogao biti daljnji korak na putu prema punom jedinstvu. Pritom je dodao: „Želim izraziti posebnu zahvalnost za vaše stalno osobno zalaganje za ekumenizam, posebno za međunarodni teološki dijalog između Katoličke Crkve i Istočnih pravoslavnih Crkvi.“ Rimski je biskup na kraju zazvao zagovor svetog Grgura Prosvjetitelja, apostola Armenaca; svetog Grgura iz Nareka, svećenika i monaha; te svetog Nersesa Milostivog, katolikosa Cilicije, kojega se – kako je podsjetio na audijenciji u ponedjeljak – može smatrati pionirom ekumenizma i čije je nedavno uvrštenje u Rimski martirologij još jedan primjer tog ‘ekumenizma svetaca’ koji već ujedinjuje naše Crkve. Armenski apostolski biskupi su na kraju opće audijencije, okupljeni oko Pape, otpjevali dvije pjesme.

Prva nosi naslov „Cilicija”, a druga „Sa svetih i uzvišenih vrhunaca”, koja se obično posvećuje vladajućem katolikosu. U posljednjim se strofama pjeva: „Gospodine, čuvaj nepokolebljivom Svetu Stolicu Cilicije. Živio, živio zauvijek Gospodin, Gospodin patrijarh Aram.” Armenski su biskupi, međutim, dodali još jednu strofu koju su posvetili papi Lavu: „Gospodine, čuvaj nepokolebljivom Svetu Stolicu Rima.

Živio, živio zauvijek Gospodin, Gospodin papa Lav.” Tim se posljednjim ponavljajućim izrazom na formalni i počasni način želi dodatno istaknuti poštovanje prema osobi kojoj je upućen.