Misu posvete ulja predvodio je u krčkoj katedrali na Veliki četvrtak, 17. travnja 2025., krčki biskup mons. Ivica Petanjak. Koncelebrirao je biskup u miru Valter Župan te 40tak svećenika i redovnika Krčke biskupije.
U propovijedi biskup se Petanjak posebno obratio okupljenim svećenicima te im poručio „Jubilejska je godina. Sve što ove godine slavimo trebalo bi biti na osobiti način prožeto i obilježeno tim duhom. Jubilej osim što uključuje sve, ima i svoje nositelje. Prema Božjoj riječi, to su svećenici kao predvoditelji bogoštovnih čina. Nećemo pretjerati ako kažemo da dobrim dijelom upravo o nama svećenicima ovisi ishod i uspješnost ove godine. Koliko se mi budemo založili i sebe uložili toliko će ona više ostaviti traga u životima naših vjernika. U godini jubileja trebamo dopustiti da Bog radi na nama, da i nas malo okopa, počupa korov iz naših srca i života, oplemeni nas, uljepša. Koliko budemo dopustili Bogu da nas više kultivira, toliko ćemo mi biti uspješniji u kultiviranju povjerenih vjernika.“
Biskup poziva svećenike da prvenstveno preispitaju svoju misničku službu, svoj stav prema Euharistiji. „Onako kako slavimo euharistiju, kako je pripremamo i kako se za nju pripremamo tako kao svećenici živimo“, napominje Biskup.
Biskup pri kraju obraćanja svećenicima još jednom naglašava: „To je naše najvažnije poslanje. Bog nas je izabrao i poslao da budemo za narod, pro populo. Ne samo u nedjeljnoj misi koju slavimo pro populo – za narod, nego da cijelim svojim svećeničkim životom u ime Božje budemo za narod. Mi povjerenom narodu trebamo donijeti i dati Boga i taj isti narod moramo predati Bogu.“
Biskup ističe još jednu stvarnost a to je manjak duhovnih zvanja. Potiče svećenike da se uvijek iznova zapitaju: „Zašto smo postali svećenici?“ te si osvijeste kako osim euharistijske službe koja ima primat u njihovom pozivu, važnost ima i biskupijsko prezbiterijalno zajedništvo u koje su ređenjem ušli te im citira KKC 1568: „Svi prezbiteri, ređenjem uključeni u red prezbiterata, međusobno su povezani najtješnjim sakramentalnim bratstvom; napose pak oni u jednoj biskupiji, čijoj su službi pod vlastitim biskupom dodijeljeni, čine jedan prezbiterij. Jedinstvo prezbiterija ima liturgijski izražaj u običaju da prezbiteri, nakon biskupa, polažu ruke za vrijeme obreda ređenja.“ Za kraj ih poziva: „Braćo svećenici, sjetimo se svojih početaka, sjetimo se obećanja kojih smo s radošću dali na dan svoga svećeničkog ređenja, a koja ćemo danas obnoviti. Ostavimo po strani svojeglavost, lijenost i mlakost. Dopustimo Bogu da nas vodi i budimo mu istinski i velikodušno poslušni. Svećeništvo nije karijera i lagodan život, nego velikodušno služenje Bogu i ljudima.“
Uslijedila je obnova svećeničkih obećanja. Tijekom svete mise biskup Ivica blagoslovio je ulje bolesničkog pomazanja te posvetio ulje krizme. Na kraju misnog slavlja čestitao je svim svećenicima njihov dan, a posebne čestitke uputio je ovogodišnjim jubilarcima: mons. Zvonimiru Seršiću na srebrnom, a vlč. Petru Kordiću i vlč. Antonu Turčići na dijamantnom svećeničkom jubileju.
Irena Žužić
