U crkvi sv. Bernardina Sijenskog u Kamporu, dana 25. lipnja, održano je predavanje u povodu osmog stoljeća djelovanja franjevaca na otoku Rabu (1287. – 2024.). Na predavanju o franjevačkoj pisanoj baštini otoka Raba sudjelovali su fra Ivica Strčić, gvardijan samostana te izv. prof. dr. sc. Saša Potočnjak, sa filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. A ovaj je događaj svojim nastupom obogatila i rapska klapa Krijanca. Ova zanimljiva filološko-povijesna tema predavanja bazirala se na Velikoj kamporskoj kronici autora fra Odorika Badurine.
Profesorica dr. Saša Potočnjak je i spomenula: “Kronika je vrelo koje donosi vijesti iz svih piscu tada dostupnih arhiva otoka Raba. Ujedno, sama zamisao i izvedba pokazatelj je osebujnoga, intelektualnoga umijeća, zavidnoga stupnja filološkoga i historiografskoga znanja njezinoga ‘sastavljača’ fra Odorika Badurine“.
Počevši svoje predavanje prof. dr. Saša je pročitala misao fra Odorika koju je napisao na marginama jednog starog spisa iz 14. stoljeća „Čuvaj da posve ne propade što drugi ne očuvaše“, te između ostaloga rekla: “Ovdašnje crkve i samostani, imaju u svom arhivu pisanu baštinu koju možemo nazivati ne samo rapskom, nego i franjevačkom baštinom. Tako su u Loparu, u crkvi Rođenja blažene Djevice Marije, ranije zvanoj crkva Svete Marije Magdalene, koja se spominje već 1334. godine, također djelovali franjevci, i to franjevci trećega reda: fra Ivan iz Trogira i njegov kolega. U jednom dokumentu se saznaje da im je u posjedu brevijar, i to na glagoljici, pa ih se vezuje i uz glagoljaše. Zatim crkva sv. Magdalene koju također vežemo uz glagoljašku franjevačku baštinu.
Pomalo zaboravljena jest crkva sv. Katarine na Komrčaru, navedena u dokumentu iz 1472. godine navedena, u kojoj su također djelovali fratri trećega reda.
Sljedeći je franjevački samostan na Komrčaru, danas poznat kao crkva sv. Franje na gradskom groblju.
U gradu Rabu je samostan sv. Ivana, od kojeg su danas ostale samo ruševine, a koji je bio najveći gradski franjevački samostan, s bogatom franjevačkom pisanom baštinom. Odavde je sačuvan brevijar pisan goticom iz 14. stoljeća, s kalendarom s franjevačkim svecima u njemu. Zatim gradual koji dolazi iz samostana sv. Ivana, iz kojega su izvađeni benediktinski rukopisi, što zapravo potvrđuje veličinu i bogatu baštinu ovoga samostana. Zatim samostan klarisa, ženski franjevački samostan sv. Antuna Opata koji je poznat po tome što ga je osnovala Magdalena Budrišić. Poznat je po tome što su u njemu otkrivena Žića svetih otaca, a napisana su na hrvatskom jeziku, goticom, i riječ je o vrlo starom kodeksu, datiranom krajem 14. početkom 15. stoljeća. Pronađen je tridesetih godina 20. stoljeća, prenesen je u Zagreb i danas se čuva u Arhivu hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U gradu Rabu je još jedna crkva za koju su izgradili upravo franjevci iz Kampora, iz samostana sv. Bernardina Sijenskogsu. Franjevci su imali posebnu ulogu u štovanju sv. Marina, i izgradili su je u Kaldancu. I kada je relikvija Reda sv. Marina došla iz San Marina prvo je u ovoj crkvi bila pohranjena, a tek naknadno je odnesena u katedralu.
I, na kraju, samostan sv. Bernardina Sijenskog u Kamporu s crkvom sv. Eufemije, samostan u kojem se nalazi najveći broj rukopisa, pisane sačuvane baštine kako franjevaca, tako i cijeloga otoka Raba. A koncept života i poslanja odnosno karizme franjevačkoga reda je da svaki samostan ima knjižnicu, ima arhiv, odnosno ima skriptorij, a vrlo često i muzej.
Lista onoga što se ovdje čuva, što se ovdje nalazi je vrlo dugačka. U knjižnici su sve knjige obrađene, popisane i to je već duga tradicija franjevačkoga reda koja je skrbila, za mnoštvo inkunabula, njih 36, tu su knjige na latinskom jeziku, hrvatskom jeziku, te se čuva i poznati ulomak psaltira koji je nedavno vraćen iz Japana, rukopisi fra Odorika Badurine, rukopisi pisani različitim pismima, zatim ulomci antifonara kako bi se lakše pjevalo uz određene dijelove psaltira, rukopisi na glagoljici… U ovom se samostanu čuva rukopisna ostavština dvojice znamenitih franjevaca, fra Vladislava Brusića, kojemu je 1926. godine objavljena njegova knjiga Otok Rab, te franjevca čija je ostavština Velika kamporska kronika, fra Odorika Badurine.“
Na kraju predavanja domaćin, gvardijan franjevačkog samostana u Kamporu fra Ivica Strčić, zahvalio je svima što su se u velikom broju odazvali na ovo vrlo zanimljivo i iscrpno predavanje, izv. prof. dr. sc. Saši Potočnjak koja nas je obogatila informacijama o duhovnoj i kulturnoj baštini samostana svetog Bernardina Sijenskoga. Objavio je također informaciju kako će 11. kolovoza, samostan formalno biti predan braći Dehonijancima, koji će doći i ovdje započeti svoj život i djelovanje. Želja je da se u ovaj samostan, koji i nadalje ostaje franjevački, vrate franjevci ali je potrebno žarko moliti Boga da bude mladih franjevaca poput fra Odorika koji će biti zaljubljenici u povijest, u vjeru, u ljubav prema narodu, prema otoku, prema zavičaju.
U ovih osam stoljeća djelovanja franjevaca na otoku, bilo je rodom iz Raba 88 franjevca, od kojih su zadnji bili fra Gabrijel Štokalo, fra Fabijan Kaštelan i fra Berard Barčić koji je doživio 106 godina života i bio najstariji franjevac na svijetu.
Ruža Kaštelan
