Izbore, pod utjecajem sila poput SAD-a, Irana i Turske, neki vide kao test može li Irak krenuti prema provedbi nacionalnog programa.
Guglielmo Gallone
“Ovi su izbori najvažniji za Irak od 2003. godine”, rekao je premijer Mohammed Shia al-Sudani prošli tjedan tijekom predizbornog događaja.
Na današnjim parlamentarnim izborima birat će se 329 zastupnika koji će potom birati šefa države i imenovati premijera.
Novi izborni sustav
Ovi su izbori značajni prije svega s institucionalnog stajališta: Irak izlazi na izbore s novim izbornim sustavom, prelazeći s jednomandatnog većinskog na proporcionalni sustav koji se temelji na pokrajinama. To znači da birači više neće birati jednog kandidata u svom okrugu, već će glasati za listu unutar veće izborne jedinice koja odgovara njihovoj pokrajini prebivališta.
Mjesta će se raspodijeliti proporcionalno glasovima koje je dobila svaka lista — a ne više samo na temelju pobjeda u malim okruzima s jednim članom. Proglašeni cilj je osigurati točniju zastupljenost birača. U stvarnosti, međutim, učinak bi mogao biti favoriziranje najbolje organiziranih koalicija.
Natjecatelji
S ove točke gledišta, uloga građanskog, nesektaškog Tishrin pokreta je vrijedna pažnje. Rođen iz prosvjeda u zemlji 2019., sada ga predstavlja plejada građanskih lista i neovisnih kandidata koji odbijaju svrstavanje s tradicionalnim sektaškim blokovima.
S druge strane, značajan je izostanak sadističkog pokreta: politički i društveni pokret Muqtade al-Sadra najavio je bojkot glasovanja, okrivljujući korupciju i nedostatak pouzdanih uvjeta.
Njegovo povlačenje ostavlja polje otvorenim za “Koordinacijski okvir”, savez glavnih šijitskih stranaka bliskih Iranu — uključujući koaliciju Pravna država Nourija al-Malikija i političke skupine povezane s Jedinicama narodne mobilizacije (PMU) — čiji je cilj konsolidirati svoju većinu i potvrditi premijera al-Sudanija na dužnosti.
Geopolitičke neizvjesnosti: Iran, SAD i Turska
Mnogo će također ovisiti o regionalnoj i međunarodnoj dinamici. Irak je i dalje raskrižje američkog i iranskog utjecaja, kao i napetosti koje traju Bliskim istokom. Čini se da je zbog ovih napetosti utjecaj Irana u Iraku smanjen.
SAD je, sa svoje strane, također smanjio svoju vojnu prisutnost, iako nastavlja koristiti sankcije i pregovore kako bi ograničio doseg proiranskih milicija. Rezultat je da iračka politika sada djeluje u hibridnom prostoru, gdje lokalni čelnici djeluju kao posrednici između vanjskih pritisaka i domaćih očekivanja.
Infrastruktura je postala nova arena moći: to je vidljivo u projektima poput željezničke pruge Shalamcheh–Basra, koja povezuje Iran sa Zaljevom, i ponovnog otvaranja naftovoda iz iračkog Kurdistana u Tursku — još jednog ključnog igrača u Iraku, posebno u vezi s kurdskim pitanjem.
Značaj
Izbori u Iraku su stoga važni iz najmanje četiri razloga. Prvo, utvrditi može li Irak krenuti prema provedbi istinskog nacionalnog programa. Drugo, izmjeriti težinu vanjske i regionalne politike u donošenju domaćih odluka. Treće, vidjeti hoće li se pojaviti novi generacijski ili neovisni akteri. I na kraju, promatrati kako će se formirati vlada – jer u Iraku pobjeda na izborima ne znači automatski vladati sam.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
