Proslava Svjetskog dana posvećenoga života i blagdana Svijećnice održana je u nedjelju, 1. veljače 2026. godine, u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Glini. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za osobe posvećenoga života fra Robertom Ćibarićem, domaćim župnikom Sašom Jozićem i više svećenika.
Uz domaće vjernike slavlju su nazočili predstavnici gotovo svih redovničkh zajednica koje djeluju u biskupiji.
U homiliji biskup je podsjetio kako se ove nedjelje u Crkvi obilježavaju dvije proslave, Dan života i Dan posvećenoga života. Govoreći o Danu života, podsjetio je na poruku hrvatskih biskupa o potrebi zauzimanja za život od začeća do prirodne smrti te na poziv Crkve da bude glas onih koji nemaju glasa, nerođenih, progonjenih i obespravljenih.
U nastavku je biskup govorio o blagdanu Prikazanja Gospodinova – Svijećnici, kao danu molitve za redovnike i redovnice te za nova redovnička zvanja. Osvrnuo se na lik starca Šimuna koji u Hramu prepoznaje Isusa kao „svjetlost na prosvjetljenje naroda“, istaknuvši da je Krist Svjetlo svijeta poslano svim narodima.
U svjetlu toga biskup Košić postavio je pitanje savjesti, osobito osobama posvećenoga života, zapitavši se jesu li i sami svjetlo u tami suvremenoga svijeta te znaju li donositi Krista onima koji žive u tami grijeha, lutanja i ljudskih rana. Povezujući to s proročkim riječima proroka Malahije, naglasio je kako Kristov dolazak donosi i pročišćenje, pozivajući vjernike na osobno obraćenje.
Osvrćući se na Poslanicu Hebrejima, biskup je istaknuo da je Krist u svemu postao sličan ljudima te kroz vlastito trpljenje može pomoći svima koji trpe. U tom je kontekstu progovorio i o Marijinoj boli pod križem te o patnji roditelja koji trpe zbog stradanja svoje djece, naglasivši da je trpljenje sastavni dio kršćanskoga puta, ali i put spasenja.
U završnom dijelu propovijedi predstavio je poruku Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatske redovničke konferencije za Dan posvećenoga života 2026. godine, u kojoj se osobe Bogu posvećenoga života pozivaju da budu „hodočasnici nade na putu mira“. Naglasio je kako su redovnici i redovnice, osobito u današnjem svijetu obilježenom ratovima i nesigurnostima, pozvani biti graditelji mira, pomirenja i jedinstva.
Na kraju je i potaknuo osobe posvećenoga života da ustrajno svjedoče Krista koji je Svjetlo svijeta te da svojim životom, služenjem i ljubavlju donose mir i nadu suvremenome čovjeku.
Nakon popričesne molitve o svome životnom putu i ljepoti redovničkoga poziva posvjedočili su s. Marina Petričević i fra Robert Ćibarić. U osobnom i poticajnom svjedočanstvu približili su okupljenima radost služenja Bogu i ljudima te iskustvo života potpuno predanoga Gospodinu. Posebno su se obratili brojnoj djeci i mladima, ohrabrivši ih da se ne boje osluškivati Božji glas u svome srcu i hrabro se odazvati Gospodinu ako ih poziva na put duhovnoga ili redovničkoga zvanja.
