Tradicionalna Marijanska večernja u pravoslavnome samostanu Sumela u sjeveroistočnoj Turskoj ove će se godine – kao i prošle – održati tek 23. kolovoza, priopćio je to Ekumenski carigradski patrijarhat. Ni ove godine turske vlasti nisu dopustile proslavu blagdana Velike Gospe na 15. kolovoza. Ali i „zamjenski nadnevak“ također izaziva oštre antigrčke kritike u lokalnim turskim nacionalističkim krugovima, objavio je portal „OrthodoxTimes“.
Služba, koja se uvijek slavila 15. kolovoza, svake godine dovodi tisuće pravoslavnih vjernika iz Turske i mnogih drugih zemalja u poznati samostan Svete Marije. Ove godine bogoslužje neće predvoditi patrijarh Bartolomej – kao što je to običaj iz prošlosti – već mitropolit Andreas od Saranta Ekklisiesa. Nadnevak 23. kolovoza je povezan s 15. kolovozom. Na taj se dan završava devetodnevna liturgijska proslava Uspenja Bogorodice u Pravoslavnoj crkvi.
Godine 2010. turske vlasti dopustile su patrijarhu Bartolomeju da prvi put slavi liturgiju u Sumeli 15. kolovoza. Bartolomej je nekoliko godina mogao slaviti blagdan Djevice Marije u Sumeli. Godine 2015. samostan je zatvoren zbog restauratorskih radova, a marijanska slavlja su otkazana. Od 2021. godine Patrijarh ponovno može slaviti liturgiju za svetkovinu Uspenja Marijina u Sumeli na uobičajeni način.
Prema pisanju Orthodox Timesa, Udruga „New Century Thought Association“ nedavno je opisala liturgiju kao „događaj u službi imperijalizma“ i pozvala na njezino otkazivanje. Predsjednik Udruge, Hasan Akyüz, govorio je o „bizantskim igrama“ kojima se treba pozabaviti. Muhammet Erkan, predsjednik Regionalne stranke u Trabzonu, također je zauzeo isti stav. Liturgiju je osudio kao „izdaju“ i istaknuo da „bez obzira održava li se tjedan dana prije ili kasnije, ona ostaje prljava pontska igra i kršenje Ugovora iz Lausanne“. Umirovljeni admiral Cihat Yayc bio je još agresivniji: „Trabzon je tvrđava Turaka.“ Upozorio je i na „pontsku i ekumensku propagandu“.
Osporavani Pont
Pont je do Prvoga svjetskog rata bio izrazito grčko područje. U vilajetu (provinciji) Trebizond (Trabzon) popis stanovništva iz 1910. godine identificirao je milijun muslimana i više od 450 000 kršćana (uglavnom Grka, ali i Armenaca). Grčki jezik koji se govorio u Pontu smatran je jednom od najčišćih varijanti grčkoga jezika. U 17. i 18. stoljeću dio grčkoga stanovništva Ponta prešao je na islam. Međutim, ova je skupina zadržala grčki jezik. Čak i danas postoje sela i mali gradovi u crnomorskoj regiji u kojima se govori grčki jezik.
Od početka Prvoga svjetskog rata, mladoturski vladari iz Komiteta za jedinstvo i napredak (Ittihad ve Terakki) sumnjičili su kršćansko grčko stanovništvo Ponta da je u savezu s Rusima. Bilo je i progona koji se mogu usporediti s genocidom nad armenskim stanovništvom. Godine 1916. ruske su trupe osvojile Trebizond. Slomom Istočnoga bojišta počeli su planovi za stvaranje autonomne poslijeratne države u regiji naseljenoj pontskim Grcima. Pontska Republika bila je pokušaj uspostavljanja grčke države u regiji Ponta na Crnome moru između 1917. i 1920. godine. Međutim, formirana je samo privremena Vlada. Početkom 1918. godine Osmanlije su uspjeli povratiti ovo područje. No, nakon osmanske predaje, armenske trupe su 1919. godine okupirale to područje koje se smatralo dijelom Velike Armenije. Britanske trupe su se iskrcale u Samsunu, a grčke su nakratko zauzele samo Zonguldak iza zapadne granice regije Ponta. Britanci su se ubrzo povukli, a Armence su porazili kemalisti krajem 1920. godine. Od tada je to područje ostalo pod turskom kontrolom.
Kao rezultat razmjene stanovništva nametnute Mirovnim ugovorom iz Lausanne, 1923. godine, planovi za neovisnu državu pontskih Grka konačno su propali. Pravoslavno stanovništvo, koje je preživjelo pohode itihadista i kemalista, bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Godine 1994. grčka Vlada odredila je 19. svibnja kao Dan sjećanja na genocid počinjen nad Grcima Ponta. Posljednja i najgora faza genocida započela je Atatürkovim dolaskom u lučki grad Samsun, 19. svibnja 1919. godine.
Mjesto hodočašća na Crnome moru
Samostan Sumela osnovan je 386. godine i stoljećima je bio najvažnije mjesto hodočašća na Crnome moru, posebno zbog ikone Marije koja se ondje štuje, a čije se autorstvo pripisuje evanđelistu Luki. Nakon kraja kratkotrajne Pontske Republike, svi grčki i armenski kršćani u Pontu morali su napustiti zemlju, 1923. godine, uključujući i redovnike Sumele. Samostan je desetljećima bio u ruševinama dok ga Vlada u Ankari 1972. godine nije proglasila nacionalnim spomenikom. Od svibnja 2022. godine samostan Sumela ponovno je otvoren za posjetitelje – nakon što je sedam godina bio zatvoren zbog restauratorskih radova.
Najstarije sačuvane građevine samostana u romantičnoj planinskoj dolini datiraju iz vremena Komnena koji je vladao kao car Trebizonda od 1204. godine. Nekoliko carskih krunidbi održano je u Sumeli. I nakon osmanskoga osvajanja, 1461. godine, samostan je ostao duhovno i kulturno kršćansko središte koje su uzdržavali i sami sultani velikim donacijama. U 19. stoljeću samostan je ponovno proširen, privlačeći kršćanske i muslimanske hodočasnike iz cijele Male Azije, ali i iz Rusije i Kavkaza.
(kta)
