Na molitvenom i hodočasničkom susretu u Starom Selu i Turiću u subotu 30. kolovoza okupili su se štovatelji sluge Božjeg fra Lovre Milanovića. Susret je započeo kod kapele mučeništva u Starom Selu uz molitvu krunice i podsjećanje na fra Lovrin život i njegovu mučeničku smrt te prisjećanjem na rani vjernički osjećaj za svetost mjesta gdje je pobožni puk dolazio moliti za zagovor.
Hodočasnici i svećenici su nakon molitvenog okupljanja kod kapele mučeništva u procesiji – poput njihovih predaka i vjernog puka koji više od 200 godina hodočasti na mjesta fra Lovrina mučenišva i na njegov grob preporučujući mu svoje duhovne i tjelesne potrebe te moleći za njegovu beatifikaciju – nastavili hod prema turićkom groblju gdje je fra Lovro pokopan. Procesija je prošla hodočasničkom stazom koja se nalazi između kapele mučeništva i turićkog groblja. Čitavom stazom protežu se kalvarijske postaje, a okupljeni vjernici i svećenici su molili pobožnost križnog puta u skraćenom obliku. Kada je procesija došla do fra Lovrina groba uslijedio je središnji događaj – misno slavlje koje je predvodio vlč. Ilija Marković, profesor na KBF-u u Sarajevu. U propovijedi se dotaknuo evanđelja koje govori o talentima. Povezao je riječi Svetog pisma sa životom sluge Božjeg fra Lovre Milanovića koji je, po njegovu mišljenju, posebno razvijao dva talenta, odnosno dara – ljubav i praštanje.
„Posebno bih istaknuo dva talenta i s njima bih volio povezati slugu Božjeg fra Lovru Milanovića – to je talent ili dar ljubavi i dar praštanja. Iz podataka koje dobivamo iz njegova životopisa, možemo sa sigurnošću reći da je svoj svećenički, redovnički i vjernički život živio s velikom ljubavlju“, istaknuo je vlč. Ilija Marković. „Čitamo kako je fra Lovro molio oproštenje od Gospodina za svoga ubojicu. Koliko smo mi nekada teški na riječima kada treba tražiti oproštenje ili ga dati. Zato je dobro danas, dok s vjerom dolazimo na fra Lovrin grob, moliti od Gospodina ova dva dara koja su krasila fra Lovru Milanovića“, kazao je vlč. Ilija Marković.
Na kraju je propovjednik zaključio: „Mi stojimo na svetom tlu gdje počivaju tijela naših dragih pokojnika koji su ispovijedali vjeru u vječni život na koji upućuje Isusova prispodoba iz evanđelja. Njihova nas vjera potiče, ali i propituje kako živimo taj veliki dar života, jedan jedini, jedinstveni i neponovljivi. Želimo danas, osnaženi vjerom i zagovorom sluge Božjega fra Lovre Milanovića, svojim domovima poći s ovoga mjesta ohrabreni da Bog s nama u svemu na dobro surađuje, da nas ne ostavlja, da nas u našim bolima, izazovima i patnjama uvijek strpljivo prati svojom milošću. Neka nam fra Lovrin život u tome bude primjer i poticaj da nasljedujem njegovu vjeru, njegovo povjerenje u Boga te da i mi jednom zajedno s njim stignemo do sretne vječnosti.“
Na koncu svete mise su svi okupljeni izmolili molitvu za proglašenje sluge Božjega fra Lovre Milanovića blaženim i molitvu za ozdravljenje po njegovu zagovoru. Nakon toga je župnik župe Turić vlč. Stjepan Didak pozdravio okupljene svećenike i vjernike, a posebnu zahvalu je uputio hodočasnicima koji su došli iz drugih župa i krajeva.
Prvi su hodočasnici odmah nakon fra Lovrine pogibije, nadahnuti predajom o njegovoj mučeničkoj smrti, dolazili iz Bosanske Posavine, Slavonije i Srijema na njegov grob i utjecali mu se za zagovor u životnim nevoljama, a vjerni puk je u prošlosti događaj okupljanja na njegovu grobu nazvao „fra Lovrinom mladom nedjeljom“. U novije vrijeme je godišnje hodočašće, okupljanje vjernika i središnje euharistijsko slavlje, datumski smješteno između svetkovina Velike i Male Gospe, točnije posljednje subote u kolovozu.
Fra Lovro Milanović je rođen 22. svibnja 1777. godine u Sarajevu i na krštenju je dobio ime Stjepan. U 15. godini ušao je u franjevački red i uzeo ime Lovro. Nije poznato gdje je studirao i kad je zaređen za svećenika. Nakon što je kratko vrijeme bio samostanski vikar u Kraljevoj Sutjesci, imenovan je župnikom u Velikoj, danas župa Plehan kod Dervente. Iz Velike je premješten u Tramošnicu i ubrzo 3. veljače 1807. u selu Turić podnio je mučeništvo. Bez obzira na to što ga Crkva još uvijek nije službeno proglasila svetim, glas o njegovoj svetosti ne jenjava više od 200 godina.
(kta/m.b.)