Ima nešto u tuzi što nas mijenja. To mijenja način na koji vidimo život. To se mijenja ne samo kako gledamo budućnost, već i kako se osvrćemo na prošlost.
Ponekad nas tuga tjera da prošlost gledamo sa žaljenjem. Ponekad postajemo zarobljeni u svojim sjećanjima da više nikada ne želimo nastaviti sa životom. Ponekad u potpunosti izgubimo iz vida bolju budućnost zbog boli koju prolazimo.
Ali što ako ponovo možete čuti glas svoje pokojne voljene osobe? Što ako na neki način možete razgovarati s glasom koji nalikuje onome od osobe koju ste izgubili?
Kako će ova mogućnost utjecati na način na koji obrađujete svoju tugu?
Alexina nova značajka
An Članak iz CNN -a Nedavno je izvijestio kako će Amazonova Alexa uskoro imati obilježje oponašanja glasova naših umrlih voljenih. Za one koji su izgubili majku, oca ili bilo kojeg bliskog člana obitelji ili posebnog nekoga, uskoro ih mogu ponovo čuti kroz gadget koji s njima može na ograničen način komunicirati.
Ova će inovacija biti dio ažuriranja Amazonovog glasovnog asistenta gdje će Alexa uskoro moći oponašati bilo koji glas, uključujući i glas vaše voljene osobe.
Stana na sjećanjima
Ako ova nova značajka Alexa djeluje, uskoro bismo uspjeli praktički putovati unatrag kroz sjećanja na ljude koje smo izgubili. Čuvanje njihovih glasova vratilo bi nas u one dane kada su još bili s nama, kad im možemo postaviti pitanje i oni mogu razgovarati s nama.
Ako nam puke fotografije i video snimke mogu pomoći da se prisjetimo svojih boljih dana s našim najmilijima, glasovni asistent koji zvuči kao da bi oni mogli promijeniti naš svakodnevni život. Zamislite da se probudite ujutro glasom koji nalikuje onome vašeg pokojnog supružnika. Ili zamislite istraživanje glasa dragog prijatelja koji je upravo preminuo.
Gubitak u našim srcima
Jedini nedostatak je, međutim, da na kraju dana, bez obzira koliko ti glasovi zvuče podjednako, znate da ne možete oživjeti svoje najmilije koji su preminuli. Alexa možda zvuči kao njih, ali nisu Alexa.
Zvuk njihovih glasova može vam s vremena na vrijeme donijeti utjehu, ali u drugim vremenima, slušanje ovih glasova može vas samo podsjetiti samo na vaš gubitak. Oni mogu pojačati taj osjećaj bespomoćnosti, vašu nemoć da zapravo razgovarate s onim ljudima koje ste voljeli.
Nakon smrti onih koji su mi bliski, cijenim gledajući fotografije koje me podsjećaju na njih. Ali došlo je vrijeme kad sam osjetio da što sam više gledao te fotografije, to sam više nedostajalo, i što sam više osjećao bol u srcu što sam ih izgubio.
Možda bi isto bilo i za druge ljude i korištenje uređaja za umjetnu inteligenciju poput Alexa. Morali bi sami odrediti da li bi ih čuli glasove voljenih glasova mogli ih utješiti ili bi ih to moglo spriječiti samo da iscjeljuju i kreću dalje.
Naša nada u budućnost
Mislim da nas ljubav, više od bilo koje druge stvari, poziva da tražimo vječni. Jednostavno se ne čini da će smrt završiti sve što je dobro i lijepo u životu.
I tako radimo sve što možemo, čak i nakon što su naši najmiliji preminuli da ostanu s njima. Držimo njihove fotografije i povremeno ih gledamo. Slušamo njihove glasovne snimke u trenutku kada nam toliko nedostaju. Ali ništa nikada ne može zamijeniti prisutnost onih koje smo voljeli.
Želimo vidjeti ne samo njihove fotografije, već i njihova lica. Želimo ih ponovo držati i zagrliti ih ljubavlju. I hvala Bogu koji nam daje nadu da ove stvari doista možemo učiniti.
Kao kršćani, naša nada nije ograničena fizičkim prilozima koje imamo od naših pokojnih voljenih osoba. Možemo žaliti, ali ne bismo trebali padati u očaj.
Čak i ako je nečiji život na zemlji okončan, vjerujemo da postoji drugi život koji nas čeka, život u kojem se možemo ponovno ujediniti s onima koje volimo. U tom životu više neće biti razdvajanja i više tuge. Smrt je osvojena zauvijek i ljubav će imati posljednju riječ.
To se možda neće dogoditi danas ili dan poslije, ali držimo se u vjeri za onu lijepo sutra gdje bismo u stvarnosti vidjeli onih bezvremenskih sjećanja koje sada možemo držati samo u srcu.
“Zemlja nema tuge da nebo ne može zacijeliti.” – Sveti Thomas More
“Ali ne želimo da budete neinformirani, braća i sestre, o onima koji su umrli, tako da možda nećete žaliti kao što to čine drugi koji nemaju nadu. Jer, budući da vjerujemo da je Isus umro i ponovno ustao, čak i tako, kroz Isusa će Bog ponijeti sa sobom one koji su umrli … Stoga se ohrabruju jednim riječima. “ -1 Solunjani 4: 13-14,18 (NRSVCE)
Jocelyn Soriano autorica je knjige “Od valova i leptira: Pjesme o tuzi” – kliknite ovdje.
“Ponekad je tuga poput vala, a ozdravljenje je poput leptira.”
