Treći dan trodnevnice u Svetvinčentu, u petak 22. kolovoza, predvodio je vlč. Joško Listeš, župnik Župe Sv. Silvestra pape u Kanfanaru i u Balama. Uz domaćeg župnika vlč. Darka Zgrablića, koncelebrirali su vlč. Jure Purkić, vlč. Vladimir Brizić, vlč. Geremia Massa, vlč. Luka Jakopić, vlč. Dragutin Petrović i vlč. Branimir Petrović.
Nakon pročitanog Evanđelja vlč. Joško Listeš započeo je svoju propovijed podsjećajući prisutne kako je papa Lav IX. pozvao sve članove Crkve da ovaj petak bude dan molitve i posta za mir u svijetu, te za prestanak ratova u Ukrajini, Rusiji, Gazi i Izraelu, kao i po brojnim drugim mjestima po svijetu.
Nadovezujući se na Papin poziv, propovjednik je istaknuo jedan događaj iz godine 1943., u kojem je kao rimski student, bl. Miroslav prisustvovao jednoj misi za talijansku vojsku te je zapisao u svom Dnevniku: “Dobro je govorio onaj časnik: vjera je potrebna na današnji dan, vjera koja dovodi do univerzalnosti, nad kojom vlada Križ, koji je barjak mira i sreće. A kako je govorio onaj vojni kapelan: ‘Domovina, barjak, heroji!’, po tome je lupao! Neću niti da pomislim, ni da napišem u svoj dnevnik njegove izraze, jer su nedostojni jednog svećenika, koji je katolički apostol Kristove ljubavi. Mi moramo ljubiti sve ljude bez iznimke. Čuvao nas Boga da bi onaj govor štetio mnogima koji trpe i koji žele riječ razumijevanja, sažaljenja, ljubavi, a ne riječi ushićenosti, riječi oholosti, ubojstva” (Duhovni dnevnik, str. 110. i 111.).
Vlč. Joško je napomenuo kako čitajući danas ove njegove riječi olako bi se pomislilo da bl. Miroslav ima neki neodređen, razvodnjen stav prema svojoj domovini i narodu. Da to nije tako potvrđuje i činjenica koja se dogodila nekoliko mjeseci kasnije, na njegovoj mladoj misi. Za tu su prigodu, za ukras kuća i ulica, predstavnici vlasti iz Vodnjana ponudili snop papirnatih talijanskih zastavica. Mladomisnik se zahvalio i uljudno ih odbio. Znancima je kasnije protumačio: “Mene je hrvatska majka rodila” (Duhovni dnevnik, str. 132.).
Iz ova dva primjera propovjednik je pozvao na razmišljanje o mudrosti i hrabrosti, o tomu koliko je “bl. Miroslav mudar, hrabar i pošten u svojim razmišljanjima, kada o temama koje su vazda nezahvalne u izražavanju i skliske zbog nesporazuma ili neprecizne u tumačenjima stavova, naš blaženik nije izustio ništa zbog čega bi se kajao. Nerijetko danas, kada se govori i o našim bližnjim i ratnim događajima i nevoljama, o stvarnostima koje izazivaju podjele u našem narodu – govornici nerijetko sebe ispravljaju, ispričavaju se ili ljute, budu prozivani pa se pravdaju ili, još gore, ne ispričaju se. To je, čini mi se, znak da se slabo čita Duhovni dnevnik bl. Miroslava te da se još uvijek slabo poznaje njegov život i primjer“, rekao je vlč. Listeš.
U zaključku je propovjednik spomenuo kako je „bl. Miroslavu mudrost darovana kao dar od One koju nazivamo Kraljica Neba i Zemlje, kojoj se u litanijama obraćamo s Prijestolje Mudrosti. Blaženi Miroslav se barem šest puta posvećuje Majci Božjoj, pa tako nalazimo njegovu posvetu Gospi iz 1942. godine: „Sve što činim, činim u Majci, s Majkom, kroz Majku moju. Ne puštam ništa za se: ni zasluge, ni molitve, ni nakane, ni djela. Sve sam njoj izručio“ (Duhovni dnevnik, str. 106.).
Po završetku misnog slavlja hodočasnici su izmolili litanije i molitvu bl. Miroslavu te nakon toga častili njegove relikvije zavjetnim obilaskom oko oltara i njegovih relikvija.
