U popodnevnom dijelu prvoga dana 65. teološko-pastoralnog tjedna u utorak, 21. siječnja predavanja su održali izv. prof. dr. sc. Domagoj Runje, doc. dr. sc. Jakov Rađa i prof. dr. sc. Anđelko Milardović, izvijestila je IKA.
Izvanredni profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu dr. sc. Domagoj Runje govorio je o temi „Od starozavjetne do novozavjetne nade“.
Dr. Runje u izlaganju promatramo biblijski put nade koji se proteže i ostvaruje od početka do kraja povijesti da bi je obuhvatio u eshatološkom ostvarenju kad će biti „Bog sve u svemu“ (1 Kor 15, 28).
Dr. Runje navodi da se put od starozavjetne do novozavjetne nade može izraziti u tri tvrdnje: nada je sigurna; nada je ispunjena; nada se nastavlja. Sigurnost (starozavjetne) nade utemeljena je ponajprije u Božjoj objavi patrijarsima Abrahamu, Izaku i Jakovu koja sadrži tri temeljna obećanja: zemlja, potomstvo i Božja prisutnost. Ta obećanja koja su u prethodnim naraštajima dana pojedincima s Jakovljevim sinovima postaju baština svega naroda koji se od njih razvio. Biblijsko povijesno ostvarenje tih obećanja na poseban način ispunjava se u kralju Davidu i njegovu potomstvu, ali se zbog razornih vjerskih i nacionalnih katastrofa, poput babilonskoga progonstva, tu događa i rez iz kojega izrasta nada u mesijansku obnovu Davidova kraljevstva i otvara se put različitim interpretacijama ispunjenja te nade. Za one koji su u njega povjerovali ispunjenje mesijanske nade događa se u Isusu Nazarećaninu („Našli smo Mesiju“, Iv 1, 41) pa biblijski pojam nade postaje od njega neodvojiv. Pri tome se iščekivanje obnove Davidova kraljevstva preobražava u navještaj Božjega kraljevstva koje se približilo, osjeća se i već je tu, ali još postoje neprijateljske sile tomu kraljevstvu, od kojih je najveća smrt. Ona je već pobijeđena Kristovim uskrsnućem, ali ostvarenje te pobjede za sve ljude ostvaruje se uskrsnućem u posljednji dan (usp. Iv 1, 24), navodi se u radu dr. Runje.
Docent na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Jakov Rađa održao je izlaganje „Kako današnjim ljudima obrazložiti razloge kršćanske nade?“.
Dr. Rađa ističe da je kršćansko iskustvo od svojih početaka obilježeno nadom. Riječ „nada“ nigdje se ne pojavljuje u Isusovim ustima, ali jedna poslanica iz apostolskih vremena, koju kanonska tradicija pripisuje Šimunu Petru, opisuje evangelizacijsko poslanje Crkve sljedećim riječima: „Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“ (1 Pt 3, 15).
Dr. Rađa pojašnjava da se u općem diskursu nada često svodi na pozitivan pogled u budućnost, no za kršćane ona je istovjetna osobi Isusa Krista koju Pavao naziva „nada naša“ (1 Tim 1, 1).
Kako obrazložiti tu nadu današnjemu čovjeku? Treba krenuti od prošlosti jer se nada bez sjećanja pretvara u lakovjerni optimizam bez temelja. Kršćanska nada hrani se onim što se već dogodilo, obećanjima koja su već ispunjena. Budućnost se gradi na Božjim obećanjima i zato se nada današnjega čovjek ne može obnoviti bez sjećanja, tj. ponovne izgradnje povijesnoga smisla, navodi dr. Rađa.
Drugi korak u obrazloženju nade suvremenomu čovjeku tiče se sadašnjosti jer kršćanska nada nije bijeg u budućnost, nego preuzimanje odgovornosti u sadašnjosti koja se promatra ne samo kroz ono što ona jest, nego i kroz ono što može postati.
Treći korak tiče se budućnosti, dimenzije koju najlakše povezujemo s nadom. Kršćanska nada u budućnost ne znači bijeg u nestvarni svijet snova, nego iščekivanje ponovnoga dolaska Isusa Krista. To iščekivanje, koje je srce kršćanske vjere, ne sastoji se – kako podsjećaju evanđelja – u promatranju nebeskih znakova, nego u razlučivanju znakova vremena, tj. pokretanju proročke dimenzije kršćanske misli koja u sadašnjosti prepoznaje znakove Božje blizine, tumači dr. Rađa.
Profesor političkih znanosti dr. sc. Anđelko Milardović u izlaganju „Ima li još nade za hrvatsko društvo?“ usredotočio se na pet glavnih tema: razumijevanje nade s filozofsko-teološkoga gledišta, kritički osvrt na grijeh struktura koji blokira nadu, zarobljavanje države i društva zbog patologije moći, zarobljena nada u zarobljenoj državi te onkraj razočarenja – sačuvati nadu osmišljavajući izlazne strategije.
(kta/ika)
