Uz hvarskoga biskupa suslavili su dekan Bračkoga dekanata Ivica Huljev, biskupijski kancelar Ivan Jurin, zatim dijecezanski svećenici i redovnici koji poslužuju župe u trootočkoj biskupiji. Među suslaviteljima bili su i odgojitelji iz Centralnoga bogoslovnoga sjemeništa u Splitu, gdje su ređenici prolazili formaciju, i to rektor Vedran Torić i duhovnik ustanove mons. Jure Vrdoljak.
„Ovaj današnji događaj, ovo đakonsko ređenje, poseban je dar Božji, kako za sveopću Crkvu tako i za Hvarsku biskupiju. Ova dva ređenika dvije su mladice naše Crkve, znak su života, mladosti i budućnosti naše Crkve”, rekao je mons. Vidović na početku propovijedi, izrazivši radost zbog đakonskoga ređenja u mjesnoj Crkvi.
U propovijedi je biskup Vidović približio ređenicima i okupljenim vjernicima đakonsku službu u Crkvi. Svoju pouku utemeljio je na govoru svetoga Pavla o Crkvi kao Kristovu mističnome tijelu. „Ako je Crkva, prema riječima svetoga Pavla, mističko tijelo Kristovo koje u jedno tijelo povezuje Krist, i đakon ima posebno mjesto i poslanje u Kristovoj Crkvi. Đakon je, kako nam otkriva značenje riječi, poslužitelj riječi, oltara i ljubavi”, ustvrdio je biskup trootočke biskupije.
Razlažući đakonsko poslanje u službi Božje riječi mons. Vidović je rekao: „Kako nas poučava sveti Pavao, riječ Božja živa je i djelotvorna. Oštrija je od svakoga dvosjekla mača, prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Božja riječ je istina, istina koja ima moć prosvijetliti čovjeka, zahvatiti u dubinu njegova srca. Čovjek postaje svjestan svoje stvarnosti, istine o sebi, jasno uočava što je dobro, a što zlo njegova života. Jasno spoznaje što mu je činiti, u čemu treba ustrajati, a što pod svaku cijenu treba odbaciti. Istina je, braćo i sestre, početak mudrosti i mogućnost bilo kakvoga pozitivnoga iskoraka u svome životu. Riječ Božja ima moć očistiti čovjeka od svega onoga što mu ne pripada kao čovjeku, kao Božjemu djetetu, što ga iscrpljuje i umara, a ne daje nikakve plodove. Božja riječ ima moć osloboditi čovjeka od njegove duhovne divljake”, rekao je biskup, povezavši to s čišćenjem masline koja, kako je rekao, tek očišćena može donijeti plodove.
Govoreći o poslanju u službi euharistije, hvarski biskup istaknuo je da je đakonska služba kod oltara u pripremi euharistije. „Čovjekovo srce, srce koje je očišćeno od svake patvorine i laže te zahvaćeno Božjom ljubavi, osposobljava đakona da postane poslužitelj euharistije, što je druga bit njegova poslanja”, rekao je.
Pojasnio je kako se đakonska služba kod euharistije odnosi na pripremu darova za euharistiju, prije svega kruha i vina. „Kruh i vino simboli su nas samih, kruh i vino natopljeni su našim trudom i znojem, našim smijehom i suzama, radostima i žalostima, nadama i beznađima. Biskup te darove prikazuje Bogu. Prikazujući darove Bogu, prikazuje Bogu ustvari nas same. Gospodin u kruhu i vinu prima nas, nad nama izgovara riječi pretvorbe. To je uzvišeni trenutak kada svi uranjamo u božansko Srce, postajemo ukućani njegova Srca, dionici nebeskoga Jeruzalema i prepoznajemo Boga kao svoga Oca te mu se kasnije obraćamo zajedničkom molitvom Oče naš”, razložio je biskup Vidović.
Pojasnio je, nadalje, da predvoditelj slavlja na misi prvo pričešćuje đakona, a zatim ga šalje među narod. „Nakon što se u đakonu dogodilo čudo pretvorbe, želi da se i u narodu dogodi to isto čudo. Prethodno je potrebno da u njemu djeluje riječ i euharistija kako bi sa snagom mogao poslužiti Crkvi i narodu, svima onima koji su moćni primiti taj neizmjerni dar kako bi se čudo pretvorbe dogodilo u svakome pričesniku”, poručio je mons. Vidović.
Na kraju je razložio i đakonsko poslanje u službi ljubavi. „Nakon pričesti osnažen Božjom riječi i euharistijom đakon ima otvorene oči. Ne otvara te oči samo za vrijeme euharistije. On trajno živi otvorenim očima. Đakon Krista prepoznaje neprestano u svim ljudima, u njegovim potrebama. Pomaže ljudima i odgovara na njihove potrebe. Na taj način đakon postaje trajni poslužitelj ljubavi”, poručio je biskup Vidović. Ređenike je ohrabrio u đakonskome poslanju.
Na kraju homilije ustvrdio je kako se đakonsko poslanje odnosi i na sve vjernike. „Svi smo mi dionici Božje riječi, euharistije i ljubavi. Svi bismo trebali posluživati Božju riječ, euharistiju i ljubav. Ista milost cirkulira među nama. Ništa nije moje da bi bilo samo moje. Ništa nije tvoje da bi bilo samo tvoje. Milost pojedinoga čovjeka cirkulira među svima”, poručio je hvarski biskup, pozvavši vjernike na žarku molitvu za svećenike.
Poslije središnjega obreda ređenja novozaređeni đakoni pristupili su središnjemu oltaru i posluživali kod euharistijskoga stola. Slavlje đakonskoga ređenja pjevanjem je animirao Zbor svete Cecilije pod ravnanjem s. Silvane Jukić. U liturgijskome slavlju sudjelovali su i bratimi supetarske Bratovštine svetoga Roka u tunikama.
Tonči Prugo, sin pok. Ive i Anđe r. Prosenica, rođen je 20. siječnja 1983. godine u Splitu. Kršten je u Župi sv. Petra apostola u Supetru, gdje je završio osnovnu školu, a srednju elektrotehničku školu u Splitu. Boravio je u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, a Filozofsko-teološki studij završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Domagoj Babić, sin Branka i Adele Čekalović–Babić, rođen je 6. travnja 1996. u Splitu. Kršten je u Župi sv. Petra apostola u Kaštel Novom, gdje je završio i osnovnu školu, a srednju elektrotehničku školu u Splitu. Boravio je u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, a Filozofsko-teološki studij završio na Filozofsko-teološkome institutu Družbe Isusove u Zagrebu.
IKA
