Osoblje CNA, 8. listopada 2024. / 09:00
Bliski se istok ovog tjedna približio krizi velikih razmjera jer je Iran pokrenuo niz raketnih napada na Izrael, a Izrael nastavio s bombardiranjem južnog Libanona.
Za bliskoistočnu naciju, Libanon ima veliku i utjecajnu kršćansku populaciju. Najnovije brojke pokazuju da je Libanon i dalje oko 70% muslimana i oko 30% kršćana, prema međunarodnoj vjerskoj slobodi iz 2022. izvješće Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a — daleko veći postotak kršćana od svojih susjeda.
Kršćanstvo u Libanonu vuče svoje korijene do zore samog kršćanstva – zapravo, sam Krist je posjetio Libanon. Biblija desetke puta spominje drevne poganske trgovačke gradove Tir i Sidon, koji i danas postoje kao glavni gradovi u južnom Libanonu.
Prije samo nekoliko godina, Libanon je bio jedna od najmiroljubivijih nacija na Bliskom istoku i – unatoč nekim ozbiljnim domaćim problemima koji se ne mogu zanemariti – model za druge zemlje u regiji kako kršćani i muslimani mogu koegzistirati u istoj zemlji u relativnom miru.
Od muslimana u Libanonu, oni su otprilike jednako podijeljeni između sunita i šijita. Hezbolahpolitička stranka i militantna skupina koja ima bio u vijestima, je šiit i duboko je povezan s Iranom, koji je također većinski šiit.
Tko su libanonski kršćani?
Većina — preko polovice — libanonskih kršćana pripada maronitska crkva, istočni katolički obred u punom zajedništvu s papom. U svijetu ima oko 3,5 milijuna maronita.
Sveti Maron, imenjak Crkve, bio je pustinjak koji je govorio sirijski i za kojeg se vjeruje da je umro početkom petog stoljeća. Kasnije, sredinom petog stoljeća, Maronovi učenici osnovali su samostan nazvan po njemu koji je uspijevao mnogo godina sve do muslimanskog osvajanja regije, što je navelo maronite da presele svoj samostan iz današnje Sirije u planine Libanona.
Podnoseći progon od strane raznih skupina tijekom stoljeća, maroniti su zadržali čvrst odnos s papama. Maronitski koledž u Rimu osnovao je Grgur XIII 1584. godine.
Stekavši utjecaj u Libanonu i inozemstvu, maronitski emigranti počeli su napuštati zemlju sredinom 19. stoljeća, donoseći sa sobom svoju religiju.
Druge kršćanske skupine prisutne u Libanonu, prema američkom State Departmentu, uključuju grkokatolike (Melkite), armenske pravoslavce, armenske katolike, sirijske pravoslavce, sirijske katolike, asirce, kaldejske katolike, Kopte, protestante (uključujući prezbiterijance, baptiste i adventiste sedmog dana) i rimokatolike.
Nakon dugog građanskog rata od 1975. do 1990., Libanon je stekao reputaciju jedne od najmiroljubivijih i najnaprednijih nacija na Bliskom istoku. U kasnijim godinama, međutim, Libanonci su počeli patiti od financijske krize koja je zahvatila cijelu zemlju.
Zatim je došao Eksplozija u luci u Bejrutu u kolovozu 2020jedna od najvećih nenuklearnih, umjetnih eksplozija u ljudskoj povijesti, koja se dogodila u vitalnoj bejrutskoj luci uzrokovana zalihama opasnih kemikalija koje su godinama stajale u luci usred nemara i korupcije.
Većina četvrti Bejruta uništenih u eksploziji bile su većinsko kršćanske, što je pogoršalo egzodus kršćana iz zemlje.
Osim toga, muslimansko stanovništvo u zemlji masovno je pojačano od 2011. priljevom većinom muslimanskih izbjeglica iz susjedne Sirije, koji bježe od brutalnog građanskog rata u toj zemlji. Prema agencija UN-a za izbjeglice, Libanon je primio najmanje 1,5 milijuna sirijskih izbjeglica — ogroman broj za tako malu zemlju i jedan od najvećih udjela u bilo kojoj zemlji na svijetu.
Sveti Charbel Maklouf
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Sveti Šarbel je možda najpoznatiji maronitski svetac, osim samog sv. Marona, posuđujući svoje ime maronitskim crkvama diljem svijeta.
Rođen je kao Yussef Antoun Makhlouf u skromnoj libanonskoj obitelji 1828. godine, kao najmlađi od petero djece. Kao dječak provodio je mnogo vremena vani na poljima i pašnjacima u blizini svog sela, razmišljajući o Bogu usred nadahnjujućih pogleda na libanonske doline i planine.
Njegova je obitelj htjela da se oženi, no mladić je imao druge ideje. Pješačio je do samostana sv. Marona, gdje je 1853. godine položio redovničke zavjete. Nakon školovanja za svećenika zaređen je i vraća se u samostan gdje će ponizno služiti sljedećih 19 godina. Pokazivao je veliku predanost molitvenom životu, fizičkom radu i kontemplativnoj šutnji.
Godine 1875. dobio je dopuštenje da živi u osami u obližnjem samotištu. Tu je proveo sljedeće 23 godine, sve do smrti.
Sveti Charbel bio je duboko predan Božjoj prisutnosti u Euharistiji. Dana 16. prosinca 1898. Charbel je doživio moždani udar dok je slavio maronitsku božansku liturgiju (maronitski ekvivalent mise).
Preminuo je na Badnjak te godine, a papa Pavao VI. ga je 1977. proglasio svetim.
Bivši samostan i obližnji pustinjački dom gdje je sveti Charbel proživio svoje posljednje dane nalazi se u Annayi, sat vremena sjeverno od Beiruta i u brdima devet milja u unutrašnjosti od obale. Ostaje mjesto hodočašća za kršćane i muslimane koji dolaze tražeći čudesna ozdravljenja.
Od 1950. godine, kada je grobnica sv. Charbela prvi put otvorena, svetište je arhiviralo oko 29 000 medicinski potvrđenih iscjeljenja.
Što je najnovije u Libanonu?
ACI Mena, CNA-ov partner za vijesti na arapskom jeziku na Bliskom istoku, bio je izvještavajući o teškom stanju kršćana u Libanonu. Krajem rujna izvijestio je da je okrug Keserwan na planini Libanon, poznat kao srce kršćanske zajednice zbog velikog broja maronitskog stanovništva i prisutnosti važnih vjerskih objekata poput maronitskog patrijarhata i svetišta Naše Gospe od Libanona, uništen. predmet izraelskih zračnih napada na dužnosnika Hezbollaha.
Pomoć Crkvi u potrebi prijavio u prosincu da je oko 90% onih koji žive u kršćanskim selima južnog Libanona napustilo svoje domove usred raketnih udara između Izraela i Hezbollaha.
Situacija u Libanonu razvija se i mijenja svaki dan. A Izvještaj od 26. rujna iz agencije primijetili su da su usred izraelskih napada “kršćanski gradovi i dalje daleko od izravnog bombardiranja, čak i ako imaju svoj dio šrapnela.”
Međutim, kršćanski gradovi i mjesta diljem Libanona sada su prepuni ljudi raseljenih iz južnih sela. U Bejrutu i njegovim predgrađima neke se kršćanske obitelji sele u svoje ljetne domove u ruralnim područjima.
Maronitski svećenik, otac Marwan Ghanem, osobno je svjedočio nedavnom napadu izraelskog dojavljivača u kojem su ubijene i ranjene stotine operativaca Hezbollaha i ispričao ACI Mena o iskustvu.
Ghanem je rekao da je nakon što su se dogodile koordinirane eksplozije stao kako bi pomogao troje ranjenih ljudi. Rekao je da nije razmišljao jesu li muslimani ili kršćani, već je prepoznao “lice ranjenog Krista na putu”. U takvim strašnim okolnostima, rekao je, nema razlike između kršćanina i muslimana, nego su svi ljudi, stvoreni na sliku Božju.